Zatvorena u "zlatan kavez"

On me voli i ja volim njega, ali... Postavljen na pijedestal obožavanja, on očekuje da svo vreme ovog sveta posvetim samo njemu. Kad krenem kod prijateljice, isprati me pitanjem: “Zar baš moraš da ideš?” Doduše, dočeka me rečima: “Nedostajala si mi”, što meni ipak prija. Jutrom me budi, jer ne voli da pije kafu bez mene, donosi je u krevet, a ja se ponekad pitam da li da mu je saspem u lice, zato što mi ne dozvoljava da spavam, ili da se obradujem, zato što je tako pažljiv.

Ponekad se osećam kao u zlatnom kavezu: Kavez je zlatan, ali je ipak kavez. Poželim da udahnem malo slobodnog vazduha, poželim da nije toliko prisutan u mom životu i u mojoj svesti, a ipak znam da ni ja ne mogu da dišem bez njega.

Svi se dive našoj ljubavi, a ja potajno počinjem da se pitam, da li je ovo ljubav?

Uvek kada postaviš pitanje sa pomešanih planova očekuješ precizan odgovor, a to si upravo uradila.

Ako ti kažem da to jeste ljubav, odgovor dolazi iz plana Primarnog dejstva. Medjutim, otpor koji je prenaglašen u tvom opisu ljubavne situacije, dolazi iz plana Sekundarne ličnosti, stoga to nije ljubav.

Ljubavnici se često tako ponašaju, nisi dala nikakav izuzetak. Primarna potreba za spajanjem, uz konstantno prisustvo druge osobe, potpuno negira Sekundarnu ličnost učesnika, koja zauzvrat reaguje, negodovanjem i osećajem otpora. Ili, Centrifugalno dejstvo sila dovodi do privlačenja, kroz pojačanu uzajamnu razmenu energije, sve do trenutka kada postane dominantna, a onda Centripetalna sila počinje da deluje snagom odvajanja. Ukoliko ljubavnici, i pored otpora koji osećaju, nastave intenzivno da razmenjuju energiju, svojim ponašanjem samo intenziviraju dejstvo Centrifugalne sile, koja stoga uslovljava pojačano dejstvo Centripetalne sile, i na pojavnom planu dolazi do potpune netrpeljivosti.

Nešto od svega toga bilo mi je delimično jasno, jer i pored opasnosti da ga uvredim i time možda izgubim, smogla sam hrabrosti i otvoreno se izjasnila. Rekla sam mu: “Ja te volim, ali ne mogu da te podnesem u velikim količinama. Idi malo kući.”

I on se naravno nije uvredio, jer jedan deo njega takodje je vapio za prostorom bez tvoje energije, samo što on nije imao hrabrosti da to otvoreno kaže iz straha da te ne povredi, a ti ga zbog toga odbaciš.

Strah od odbacivanja duboko je ukorenjen u svesti svakog Bića. Odbacivanje je manifestacija Centripetalne sile, a u iskonskom vidu znači potpunu dezintegraciju što je i više od smrti fizičkog tela. (Ne)svesno suočavanje sa mogućnošću odbacivanja, predstavlja direktan pogled u dejstvo Centripetalne sile i automatski aktivira suprotnu silu radi ravnoteže, koja rezultuje pojačanim spajanjem.

Svaka osoba osoba ima sopstveni bonus, što ispoljene, što potisnute energije, koja se zaljubljivanjem, odnosno otvaranjem prema datoj osobi, manifestuje u čistom vidu. Zaljubljena osoba i emituje i prima ličnu energiju velikog naboja, koja pod uticajem Centrifugalne sile daje neodoljivu potrebu za prisustvom onog drugog. Medjutim, pošto je uobičajeni energetski nivo znatno povišen, on može da se podnese samo jedno odredjeno vreme. U slučaju prekoračenja energetskog limita, Lična svest prima dodatnu količinu energije, koja stoga uzrokuje njeno proširenje. Svako proširenje svesti vodi u višu svest, odnosno frekvencija Lične svesti se menja. Obična - dnevna svest - sada ima mnogo veći prostor nego obično, gde se razum teško snalazi jer mu je novi prostor nepoznat. Sekundarna ličnost, uokvirena razumom, pokušava da stvar svede na uobičajene uslove, da bi mogla da funkcioniše.

Stoga je sasvim logično da dvoje, koji su u velikoj ljubavi, odnosno emotivno-energetski u velikoj meri otvoreni jedno prema drugom, svojim Bićem osećaju dejstvo Primarnog, koje se prvenstveno ogleda u delovanju dveju sila. Velika ljubav neminovno uzrokuje "klackalicu" sila koje se prikazuju u očiglednom dejstvu a razum, trudeći se da i dalje ostvaruje svoju ulogu, lomi se u pokušaju da stvar dovede pod kontrolu. U slučaju intenzivnog dejstva Sila, Sekundarna ličnost reaguje sa strahom i takva veza obavezno puca. Ovde leži odgovor zašto su velike strasti tako burne, ali i kratkotrajne. Obična svest jednostavno ne može da podnese svu silinu ispoljenja i jedini izlaz, ukoliko se želi sačuvati zdrav razum, odnosno sopstveni identitet, je u prekidu veze, odnosno kontakta sa tom osobom.

Zašto je ljudskom biću toliko stalo do sopstvenog identiteta?

Primarna svest, konačno osvešćena, po prvi put ima mogućnost da jasno sagleda sebe. Sopstvena iskustva su stvar ličnog odabira i više ne potiču iz nagona, što je svest životinja. Nagoni i refleksi su davno naučena iskustva i u slučaju čoveka predstavljaju čist atavizam. Naročito je nagon za samoodržanjem, koji je zajednički svim živim bićima, veoma jak jer on je neophodan uslov za održanje materijalnog nosioca svesti.

Za identitet se može reći da je sinonim za svest, jer identitet predstavlja Sopstvo, odnosno Jastvo, konačnu svesnu potvrdu sopstvene svesnosti. Ako je nagon za samoodržanjem vezan za održanje tela, onda je nagon identiteta vezan za održanje sopstvene svesnosti.

Ovo se kosi sa stvaranjem Androgine svesti.

Tačno, ali samo kod svesti na nižoj ravni ispoljenja, koja je tek delimično osvestila sopstveno postojanje. Na pojavnom planu ovaj problem skoro isključivo se javlja kod intelektualaca. Kod manje obrazovanih ljudi, kao i vremenski gledano vekovima unazad, ceo problem rešen je postavljanjem tabua da žena mora da žrtvuje sopstvenu individualnost (ukoliko ju je uopšte i imala) u korist svoga muža - muškarca, kao primarog nosioca intelekta. Problem je nastao osvešćenjem žena, a do toga su ponovo dovele civilizacijske norme nametanjem prisilne apstinencije ženama, kroz veličanje devičanstva. Device su usled skoro zatvorenog energetskog otvora vagine, svoju unutrašnju snagu nesvesno usmeravale ka višim ravnima, materijalizujući je u intelekt. Osnažene svesti, osetile su se ravnopravnim u odnosu na muškarce i to je dovelo do otpora prema povinovanju sopstvene svesti tudjoj svesti. Za ženu je to ipak bila blagodet, bez obzira na muke uzavrele krvi, jer time ona ostvaruje svoju duhovnu evoluciju kao ljudskog bića prvenstveno. Problem je nastao u intelektualnom nadmetanju sa muškarcem, jer njena suština - koja je duhovnost - potisnuta je u stranu na račun razuma.

Muškarac koji je iskren, divi se ženinom intelektu, jer to je oblast koja mu je poznata i, samim tim merljiva. Medjutim, muškarac koji isključivo teži duhovnom omalovažava ženinu duhovnost, jer iskonski oseća da je ona na tom polju "jača". Žena reaguje obrnuto. Divi se produhovljenom muškarcu jer kao takav on može da je takne u dubinu duše, a ona duhovnost prepoznaje veoma lako. Na intelektualnom planu uvek dolazi do sukoba, jer ulaganjem truda u sopstvenu inteligenciju ona ne može da prihvati da je neko tako vrednu pojavu dobio samim rodjenjem.

Stvaranje Androgine svesti stoga je moguće samo kod visoko produhovljenog para, gde je on savladao duhovnost, a ona intelekt, ne izgubivši pri tome suštinu sopstvenog ispoljenja.

Sada uvidjam da on ipak nije onaj pravi, a mislila sam da jeste. Oklopljen sopstvenim egoizmom i intelektualnom narcisoidnošću on jednostavno neće (ili ne može) da shvati bitno.

A ti progovaraš iz duhovnog narcizma, čime doduše stvaraš protivtežu, ali i novo bojno polje. Sitne čarke u kojima ste odavno tipa: “Ti to ne možeš da razumeš” (intelektualno ili duhovno, već u zavisnosti od toga ko izgovara tu rečenicu), samo na prvi pogled doživljavate kao “intelektualnu gimnastiku”. Vrlo brzo će prepirke oko toga ko je u pravu dovesti do ozbiljnih sukoba, a ako želite da ostanete zajedno i pored toga, onda će jedno od vas dvoje morati da položi koplje i povinuje se mišljenju onog drugog. U svakom slučaju pobediće Sekundarna ličnost.

Primarno nema potrebe za objašnjavanjem i razrešavanjem bilo čega. U njemu sve jednostavno jeste. Medjutim, Primarni plan je neupotrebljiv za svakodnevno življenje, tu već Sekundarna ličnost ima svoju ulogu. Jedino pravo rešenje je u ispravnom korišćenju oba plana. Kada rasplinete emocije, tada funkcionišete na planu Primarnog. Kada obavljate svakodnevne aktivnosti tada ste na planu Sekundarnog i tu jednostavan dogovor sve rešava. Kada razgovarate jedno sa drugim (ne mislim pri tome na svakodnevni, praktičan razgovor) tada se spontano prepustite dejstvu Primarnog plana, jednostavno tako što ćete sa punom pažnjom saslušati šta onaj drugi ima da kaže. Ukoliko se planovi pomešaju tada prestaje njihovo harmonično funkcionisanje i sukob je neminovan.

Ljubomora

Društvo se okupilo na nekoj proslavi. Medju nama je prelepa crnka duge kose, na koju možda i ne bih obratila pažnju da on nije opčinjeno zurio u nju. Plešući samnom upitao je za dozvolu da pleše sa njom. »Nemoj to da mi radiš« – bila je moja spontana rečenica. »Znaš da mrzim kada mi se nešto brani« – odgovorio je. I plesao je sa njom.

U meni je vijala aždaja bljujući vatru očaja, besa, nemoći. Aždaja ljubomora.

Znam da sam u njegovom životu nešto posebno, ali uvek kada svoju pažnju poklanja drugoj ženi ja osetim strašnu ljubomoru. Zašto?

U nečijem životu se može biti poseban na mnogo načina, stoga je najpre neophpodno ispitati na koji si to način posebna, a na koji bi želela da jesi, jer ove dve stvari su očigledno u nesaglasju.

Ti njemu dosta značiš, to je neosporno, medjutim... Androgina svest je onaj krajnji i konačni cilj ka kome (nesvesno i u neznanju) teže svi ljubavnici oduvek. Vas dvoje se volite, to je neosporno, ali i u toj privlačnosti, nazvanoj ljubav, postoje stepeni gradacije sve do apsolutnog spajanja, a vas dvoje ste ipak prilično razdvojeni, prema toj skali, iako ste osetili neodoljivu privlačnost na samom početku.

Krenimo od početka. Spojila vas je iskra strasti koja je trenutno napravila požar. Pod uticajem, spontanog opuštanja nesvesno ste se otvorili jedno prema drugom, čime ste aktivirali Primarni plan. Seks, koji je trebao da bude »dezert« te večeri, pretvorio se u kulminirajuću razmenu energije, čija snaga vas je odvela još dublje u Primarno. Medjutim, odraz Neizrecivog bio je prejak, pa je razum preuzeo ulogu kontrolora i oboje ste se, ponovo nesvesno, zatvorili u okvire sopstvenih Sekundarnih ličnosti. Ono što je u začetku bio hir, neobavezna igra čula, zbog elementa zabranjenog pretvorilo se u vezu, uprkos zabrani nametnutoj od strane okruženja. Kršenje zabrane predstavlja rušenje okvira konvencionalnog, odnosno delimičnog rušenja Sekundarne ličnosti, čime se ponovo čini »prilaz« Primarnom. Tako su dva elementa, koja potiču iz Primarnog plana: razbuktala strast i probijanje okvira Sekundarne ličnosti, dovela do uzajamnog vezivanja i nečega što liči na ljubav, odnosno mogućnost spajanja i pretapanja jedno u drugo.

Medjutim, nagli prodor iskonskog ili Primarnog, eruptivno je delovao na vašu svakodnevnu svest, koja je reagovala unutrašnjim strahom zbog nekontrolisanog širenja polja svesti. Zbog toga je razum, u nemogućnosti da obuhvati i razume sva dešavanja, ponovo prikupio energiju svesti u poznate okvire, ostavljajući sećanje na Primarni doživljaj, kao iskustvo kojim se treba pozabaviti razumevanjem. Ono što je od Primarnog ostalo samo je njegov nagoveštaj, iskazan kroz labavu naklonost koju si ti (a i on) proglasila za ljubav.

Strast se uporedjuje sa vatrom, često i poistovećuje, što je sasvim ispravno poredjenje. Vatra je najprijatnija kada je na pristojnoj udaljenosti, preblizu je neizdrživa, a predaleko se ne oseća. Razum je taj, u slučaju konkretnog plamena, koji procenjuje koja je udaljenost najbolja. U slučaju strasti dogadja se isto: razum pojedinaca procenjuje bezbednu udaljenost od vatre strasti, tako da se toplina oseća, ali ipak ne boli. I tu udaljenost ljudi prozvaše ljubav.

Mera udaljenosti od vatre strasti predstavlja meru odaljenosti od partnera, gde je Sekundarna ličnost, sa zahtevima i pravilima, zapravo granica preko koje nije bezbedno prelaziti. Na toj granici se odvija komunikacija, tu se pokušava naći sličnost u karakteru, tu se najbliže prilazi jedno drugom, tu se odvija seks. I to ljudi nazvaše vodjenjem ljubavi.

Ljubomora je sasvim logična posledica takvog odnosa. Ljubomoru je stvorio razum, postavljanjem pomenute granice, jer svako dalje uzmicanje partnera, van granice prijatne toplote »ljubavi«, daje osećaj »hladno«. »On se ohladio prema meni.« Zar ova rečenica nije više, nego poznata? Primicanje nekog drugoj osobi suprotnog pola već znači mogućnost daljeg odmicanja od tebe pa će njegova »toplota« grejati nju, a tebi će biti »hladno oko srca«.

Ova paradigma najbolje je ilustrovana na Tarotovoj Arkani sa brojem 15 – Djavo. Na slici su prikazani muškarac i žena, različite boje puti, koji su labavo privezani jedno za drugo omčama koje su im oko vrata. Žena u jednoj ruci drži kraj uzice. Iza njihovih ledja je djavo.

Ovaj simbol predstavlja arhetipski model veze (vezivanja) muškarca i žene, koji nisu spojeni suštinom već formom. Vezu u rukama drži žena i ona je ta koja će muškarca povući nazad, kada oseti da se udaljio od nje, odnosno kada oseti da će on otići van njenog domašaja. Naravno, ovo ne znači da muškarci nisu ljubomorni, omča koja ih oboje povezuje takodje jasno signalizira da se ona sprema na odlazak, kada će on nju povući nazad. Da li je ovo ljubav? I da li je ova situacija već vidjena u životu?

Jednom prilikom si rekao da ljubomora nastaje na Astralnom planu. Pojasni mi to malo.

Veza uspostavljena delimičnim probojem okvira Sekundarnih ličnosti, uslovila je razmenu energije, koja se manifestuje kao razmena emocija, a one po svojoj suštini pripadaju Astralnom planu. Ljubomora se i doživljava kao osećaj, kao emocija i to veoma bolna. U pitanju je samo »zatezanje niti« stvorenog energetskog fluida, a ljubomora je zapravo odraz straha da će te niti biti i prekinute, čime nema prijatnog dotoka energije (»voljene« osobe) sa bezbedne udaljenosti. Primanje energije uvek prija, bilo da je u pitanju hrana, bilo spavanje. Teško budjenje i slast jutarnjeg sna u suštini sadrže isti mehanizam kao i ljubomora.

Po tome isti mehanizam deluje i kod unošenja hrane.

Hrana je materijalizovana energija i kao takva podleže zakonima fizičke ravni, odnosno jednog trenutka dolazi do fizičkog zasićenja. Emocije pripadaju planu zgusnute ali nematerijalizovane energije, mada se čovek može zasititi i emocijama.

Jedno glupo pitanje: može li se energijom iz hrane nadoknaditi energija izgubljena od strane partnera?

Pitanje uopšte nije glupo. U psihologiji je poznato da je hrana najčešća nesvesna zamena za nedostajući seks. Ono što ti se učinilo glupim je namera da zapravo pitaš: Ako on pokloni pažnju drugoj ženi, hoće li mi hrana trenutno popraviti raspoloženje? Odgovor je i u ovom slučaju pozitivan, medjutim, za, asimilaciju energije iz hrane potrebno je odredjeno vreme, a tebi energija treba u profinjenijem vidu i to odmah. Idealan lek za takvu situaciju je flertovanje sa drugom osobom suprotnog pola. Flert ukazuje da su kanali delimično otvoreni, ali ipak dovoljno da se izvrši razmena energije. I tako, dok on igrajući flertuje sa njom, ti si mogla za stolom da flertuješ sa nekim drugim. Delujući centrifugalno prema trećim osobama, vi istovremeno centripetalno delujete jedno prema drugome. Prevagom dejstva Centripetalne sile ponovo počinje da deluje Centrifugalna sila spajajući vas i vi ćete se posvadjati, kao najnormalnija reakcija u datoj situaciji. Privlačna sila delovaće eruptivnim izlivom energije jedno prema drugome, a erupcija lične energije manifestuje se ili kroz bes ili kroz strast. Obzirom da ste na javnom mestu, jedino što možete da uradite je da se posvadjate.

I time pokvarimo veče svima koji su prisutni.

Oni takodje učestvuju u igri razmene energije. Po prirodi stvari već zajedničko sedenje za stolom i konverzacija predstavljaju razmenu i uzajamno mešanje energija svih prisutnih, što stvara dobro raspoloženje. Energetski koncept uvek biva narušen pojavljivanjem nove osobe, koja nije prvobitno učestvovala u stvaranju »energetskog koncerna«. Uzmi kao primer bilo koju situaciju veselog društva i ulazak nove osobe u to društvo. Svi se u jednom trenutku povlače u sebe, a nelagodno se oseća i pridošlica. Konvencionalnim prihvatanjem novog člana ponovo počinje lagano opuštanje i prihvatanje njegove energije u nov energetski sklop. Ponekad se zabava nastavi zajedno sa novom energijom (osobom), ponekad se nastavi bez nje (dok se pridošlica i dalje oseća nelagodno), a ponekad se prekine. Sve zavisi od prethodne jačine, odnosno koncentracije energije ili od spremnosti prisutnih da prihvate tu novu osobu.

Situacija u kojoj ste bili specifična je utoliko što nije nova osoba narušila energetsku »konstelaciju« već ste vas dvoje, pojačanim energetskim zračenjem, promenili kvalitet dešavanja. Dok je tenzija lagano rasla svi su (nesvesno ili svesno) uživali u povećanom nivou energije, jer primali su je više, nego pre toga. Vašom erupcijom energije kroz svadju oni bi primili pravi energetski udar, zbog čega bi bili primorani da se zatvore u sopstvene okvire, a zatim bi ste vas dvoje povlačenjem u ćutanje, »da ne bi ometali ostale da se zabavljaju«, potpuno poremetili zajednički fluid i svima je veče pokvareno. Posmatrači će sutradan, zbog pojačanog energetskog priliva u sopstvenoj svesti, onima koji nisu bili prisutni, ispričati skandal od prethodne večeri, uživajući u priči. Uživanje donosi vraćanje dogadjaja kroz filter razuma, razblaživanje energetskog naboja do tačke podnošljivog, odnosno prijatnog. No, isto bi se desilo, mislim na priču o tome »šta se dogadjalo sinoć« i da nije bilo vaše svadje, samo tada ne bi imali konkretnu situaciju za opisivanje. Komentar bi ukratko glasio: »Bilo je toliko lepo da se ne može opisati«. A ne može se opisati, jer razum nema tačku oslonca koja mu je poznata, u vidu konkretnog dogadjaja, jedino što mu preostaje je vraćanje čistog osećaja i njegovo ponovno proživljavanje, ali bez verbalnih komentara.

Vratimo se ljubomori. Ponekad je osećam i kada ode negde sam, bez mene. Tada nema konkretne opasnosti, a ja sam ipak ljubomorna.

Ponovo kalkulacija razuma. Kada je negde sam, bez tvog nadzora, tada neometano može da flertuje sa drugim ženama, a ti nisi tu da to sprečiš. Da li on to zaista radi, druga je stvar. Tvoj razum je iskalkulisao mogući gutibak energije partnera i odmah te alarmirao osećajem ljubomore. Zato se, kada se on vrati, ponašaš ljubaznije nego obično, tačnije šalješ svoju energiju u jačem snopu, čime istovremeno pokušavaš da uzmeš njegovu da bi nadoknadila izgubljeno. Ili ti barem tako misliš. Ukoliko on ne odgovori na energetski zadovoljavajući način, tvoj razum će to okarakterisati kao »već je zasićen energijom druge žene« i tvoja umišljena ljubomora postaće još jača. Šta misliš, zašto muškarci idu na fudbalske utakmice? Da bi primili tudju energiju i istovremeno eruptivno izbaciji svoju. Neprekidna istovetna razmena energije uvek dovodi do zasićenje, odnosno pretvaranja poznatog u iskustvo, a o tome smo već govorili.

Kao da se bojim seksa... a želim ga

On je tu tik kraj mene. govori mi nešto, dok njegova ruka miluje moju nadlakticu. Znam da sam osećala želju za njim dok sam bila sama, ali sada se osećam blokirano. Kao da se bojim, seksa ili njega kao muškarca, ne znam ali jedan deo mene bi da pobegne od mogućeg dešavanja zvanog vodjenje ljubavi.

Ako svesno previdim sopstveni otpor i započnem ljubavnu predigru, što sam često činila ranije, otporom će reagovati moje telo.

On mi priča i dalje, a ja u nemom samoposmatranju izgledam kao da slušam, dok se u stvari pitam: zašto se osećam ugroženom? Da li se ja to suštinski bojim seksa, iako ga želim?

Ugroženom se oseća tvoja Sekundarna ličnost, jer pravi odnos podrazumeva njeno potpuno eliminisanje. Medjutim, vas dvoje niste još uvek ostvarili dovoljan stepen bliskosti, koji za sobom povlači poverenje, poverenje da Sekundarna ličnost neće biti uništena. Ona je ipak okosnica svakodnevnog ponašanja i samim tim je i neophodna.

Konzumiranje, alkohola prilično pomaže u opuštanju i ljubavnici često nešto piju kada su zajedno, upravo zbog privremene eliminacije Sekundarne ličnosti i neometanog prepuštanja uživanju. Medjutim, alkohol je samo sredstvo a nikako lek koji treba uvek koristiti.

Neko jednom reče: "Žena uvek na početku kaže - nemoj". Izgleda da je otpor normalna ženska reakcija.

Otpor jeste normalna ženina reakcija, mada ni muškarci nisu poštedjeni toga. Ono što je civilizacija uslovila potenciranjem aktivnog, muškog principa, je da muškarac treba i mora da krene prvi, kada je seksualno spajanje u pitanju. Medjutim i njima nije uvek lako da se odluče na taj prvi korak, jer odluku o tome prvenstveno donosi njihova Sekundarna ličnost. Da bi se opravdao u sopstvenim očima muškarac često započinje igru dodirom, iako ne oseća pravi unutrašnji impuls. Muškarac suptilnijeg duha, koji je rodjen kao takav, svesnom namerom može da stvori unutrašnji otpor, istovetan ženinom otporu koji na pojavnom planu rezultuje impotencijom.

Spajanje treba da se dešava usled probudjenog ili aktiviranog unutrašnjeg impulsa, a ne zato što tako treba, gledano iz ugla Sekundarne ličnosti.

Ako bi se čekalo na moju spontanu unutrašnju reakciju, onda bi verbalna predigra potrajala doslovce satima. Zar to nije izgubljeno vreme?

Nije izgubljeno vreme, mada tako izgleda na prvi pogled. Period mentalne predigre svakako je neophodan radi medjusobnog prožimanja vaših Mentalnih planova. I to je deo procesa koji treba da se realizuje, možda najvažniji, mada je svaki proces, u cilju osmoze, neophodan.

Suština je ipak u nečemu drugom, jer ako bi se čekalo samo na tvoje otvaranje, u smislu otvaranja Primarne ličnosti, tada bi mogla svesno da upravljaš procesom. Medjutim, odnos dvoje ljubavnika uvek je refleksija - stepen otvaranja jednog uvek zavisi od stepena otvaranja drugog. Na kraju se otvarate tačno onoliko kolika je najmanja spremnost na otvaranje. Ukoliko pred sobom imaš muškarca koji je (ne)svesno uplašen svoje sopstvenosti i koji se stoga otvara vrlo malo, ni ti nećeš moći da se otvoriš u potpunosti. Čak iako bi to uspela da uradiš, snagom sopstvene volje, indukcijom bi aktivirala i njega samog. Medjutim takvo, nasilno otvaranje on bi doživeo kao užas, recimo kao napad na sopstveni integritet, što je sasvim ispravan osećaj.

Otvaranje predstavlja aktiviranje Primarne ličnosti, koja u sebi nosi snagu Neizrecivog. Sekundarna ličnost, uokvirena razumom, izmedju ostalog služi kao štit pred naletom Primarne energije. Postepenost procesa stoga je neophodna radi prilagodjavanja Sekundarne ličnosti novo nastalim uslovima i njeno privremeno predavanje, odnosno odstranjivanje.

Koje vreme je uobičajeno potrebno, da bi se dvoje otvorili i predali jedno drugom?

U ljubavi ne postoje standardi. Već rekoh da je prožimanje uzajamno i da zavisi prvenstveno od stepena otvaranja onog drugog. Što je jači i čistiji energetski kanal, iskazan kroz bliskost, to je i vreme kraće. Mada, vreme kao kategorija razuma apsolutno ne treba da igra bilo kakvu ulogu u ljubavnom odnosu. Merenje vremena trajanja samog seksualnog čina recimo, čist je besmisao. Jedino bitno jeste biti što je moguće više otvoren prema partneru i predavati mu se čitavim svojim Bićem. U profanom vidu to je prevedeno kao potreba da se zadovolji partner po svaku cenu.

Pa, je li to dobro?

Treba težiti zadovoljenju partnera, to svakako ali predavanje, ako je pravo, uvek donosi i lično zadovoljstvo, suptilnije nego što je zadovoljavanje sopstvenih čula. Ljubavnik nikako ne sme biti sredstvo ili cilj, ljubavnik uvek predstavlja sopstvenu dopunu i tiho unutrašnje zadovoljstvo koje se pojavi, pravi je znak da si na dobrom putu. U nerazumevanju suštine procesa, muškarcima je nametnut zadatak da moraju da zadovolje ženu, a žene zauzvrat moraju da odglume orgazam da bi muškarac bio zadovoljan postignutim rezultatom. Dalje, orgazam kao krajnji cilj i svrha seksa, takodje je udaljavanje od pravog smisla vodjenja ljubavi. Orgazam je samo prekidač visokog napona energije, a uživanje koje on donosi je uživanje električnog pražnjenja. Kada bi oblaci imali svest, tada bi munja bila njihov orgazam i veruj mi, nepogode bi bile mnogo češće.

Vratimo se početnom pitanju otpora. Definišući osećaj otpora uočavam da se on nalazi u oblasti pleksusa.

Pleksus je emocionalni centar i pripada Astralnoj sferi. Slikovito prikazano, emotivno-energetski kanal, iskazan kroz bliskost, polazi iz pleksusa jedne osobe i završava se u pleksusu druge. Odbojnost prema nekome uvek se manifestuje kao stezanje pleksusa, a u izuzetno jakom vidu dovodi do osećaja mučnine. Stoga se sasvim prirodno, namerom može relaksirati oblast pleksusa što će dovesti do automatskog relaksiranja partnera. Medjutim, mnogo je bolje pustiti da se ovaj proces spontano odvija, jer emocije su vrlo suptilna stvar. Poremećaj emocija uvek je znak energetskog debalansa čitavog čoveka i sigurno donosi patnju. Ukoliko svesno relaksiraš sebe, a partner još uvek nije spreman, najverovatnije će se spontano zatvoriti što je moguće više, tako da ćeš dobiti suprotan efekat od željenog.

Primetila sam da problemi onemogućavaju vodjenje ljubavi. Kada sam okupirana nekim problemom o seksu nema ni govora. Zašto?

Problemi predstavljaju poremećaj na relaciji emocije - razum. Pri neometenom toku emocije radjaju želju koju razum realizuje namerom do ostvarenja. Problem predstavlja osujećenje namere, a onda se čitav energetski nivo svesti usmerava ka razumu radi iznalaženja adekvatne namere, da bi želja ipak bila ostvarena. Ovaj proces tiče se samo Sekundarne ličnosti, jer Primarno ne poznaje pojam negacije, a jedina želja, ako se tako može reći, je njegova manifestacija. Što znači, problemi spadaju u domen Sekundarne ličnosti, a seks zahteva aktivan Primarni plan. Sekundarna ličnost namerom okupira svu raspoloživu energiju tako da Primarno ostaje na margini.

Prevelika tuga takodje okupira plan Sekundarne ličnosti, slično kao i problemi, ali ovde proces može da ode i u sopstvenu suprotnost. Prejak osećaj, koji je u izvornom vidu manifestacija energije, odnosno svesti, može da dovede do proboja Sekundarnog plana i automatsko aktiviranje Primarnog. Ovde je koren teme viceva o izjavljivanju saučešća udovici crnim prezervativima.

Bes deluje isto, čak mnogo češće, nego tuga. Bes je uvek posledica osujećene namere, ukoliko je ova bila veoma jaka, ili uvredljivih reči koje aktiviraju jaku energiju radi odbrane. Posle veoma oštre svadje, kroz iskazani bes, vrlo često dolazi do strastvenog vodjenja ljubavi. Tada se kroz svadju otvaraju nagomilani energetski trombovi, koji su prethodno sprečavali potpunu bliskost i intenzivan medjusobni protok energije sasvim sigurno dovodi do strastvenog zagrljaja.

Ne bih se složila.

Ovo se dešava samo kod neometenog procesa. Ukoliko si besna sa zadrškom i svadjajući se procenjuješ šta ćeš reći a šta ne, ti vršiš selekciju emotivnih trombova i očišćenje je samo delimično, tako da na kraju dobijaš samo novu dozu gorčine. Ako si već besna, onda budi to do kraja i iskoristi njegovu blagodet da se očistiš. Ako ga samo delimično ispoljiš, znaj da ćeš mnogo veći deo potisnute energije zadržati u sebi stvarajući novi energetski debalans, koji će na kraju sasvim sigurno rezultirati u bolest psiho-somatske prirode.

Žena je u braku često prinudjena na seks, iako joj nije do toga.

Civilizacija je uslovila dominaciju Sekundarne ličnosti i tu leži uzrok svih seksualnih problema koje ljudi imaju. Udata žena na prvom mestu je majka i domaćica, što podrazumeva zadovoljenje potreba ukućana, zatim supruga, u smislu zadovoljenja javne slike o sebi, a tek na kraju ljubavnica svome mužu. Uobičajeni energetski nivo prosečne žene nije dovoljan da podmiri sve uloge Sekundarne ličnosti. U toku dana ona se ne usudjuje da se opusti, jer uvek će se zahtevati nešto od nje, a na kraju dana, kada može da se opusti, obično je previše umorna i jedino što joj prija je san.

Seks kao bračna dužnost spada u domen supruge, kao manifestacije Sekundarne ličnosti. Kako se seks dešava na nivou sekundarnog, to jasno ukazuje na zamenu planova, odnosno oponašanje Primarnog i tu pravog zadovoljstva nema, čak iako dodje do orgazma. Orgazam je u ovom slučaju samo znak da je sve na svom mestu.

Ima li nade za te žene?

Naravno da ima, ne samo nade već i realnih mogućnosti, mada će malo koja žena krenuti ovim putem. Prvenstveno je neophodno razdvojiti pojam Sekundarne i Primarne ličnosti u sebi samoj. Obzirom da je Sekundarna ličnost već zauzela 99,9% u svesti, potrebna je reorganizacija. Žena mora da reorganizuje sopstvene aktivnosti i odredjeni deo dana posveti se samo sebi. Žene to i rade ali sa pogrešnim ciljem: u svrhu usavršavanja supruge, a to je ulepšavanje ili čitanje radi potpunijeg obrazovanja. Posvetiti se sebi, znači posvetiti se sebi, a ne gradjenje što boljeg utiska koji se ostavlja na druge. Pronadji negde duboko u sebi osećaj samodovoljnosti i radost zbog sopstvenog postojanja. Ako ti u svest udju svakodnevne misli registruj ih kao takve, a onda se ponovo vrati u Primarno stanje. Budi svoja i bude srećna zbog toga. Niko ti ne može zameriti da si egoistična ako ti sama zračiš unutrašnjim zadovoljstvom.

Sve je ovo lepo, ali šta ćemo sa drugom stranom zvanom suprug?

Isto važi i za njega, jer pravo spajanje dešava se samo na Primarnoj ravni. Medjutim, proces mora da bude istovremen i obostran. Kod bračnih parova sa dužim stažom, koji imaju decu, odnos je već okoštao i potrebno je uložiti zaista veliki napor da bi se očvrsla Sekundarna ličnost naučila da otvaranje prema onom drugom nije opasnost, kako bi oboje mogli da uživaju u blagodeti Primarnog. Ako se još uvek vole i ako žele da aktiviraju početnu bliskost, izgubljenu negde tokom vremena, onda će uložiti trud razumevanja i poverenja, radi kretanja ka zajedničkom cilju zbog kojeg su i stupili u brak.

Šta ako suprug nije zainteresovan za sopstveno osvešćenje?

Proces jeste obostran, ali prvestveno zahteva, aktivno učešće pojedinca. Ukoliko on nije zainteresovan za sopstveno osvešćenje i ne razume ili neće da razume potrebu formiranja Androgine svesti, ti ipak možeš sama da učiniš mnogo toga, mada je proces u paru daleko uspešniji. Proces spajanja svesti uvek je refleksija, svako se spontano ogleda u svesti onog drugog. Ukoliko je tvoja svest čistija, nego ranije, to će automatski povući i onu drugu svest na spontano (delimično) očišćenje. Na pojavnom planu gledano, očišćena svest uvek zrači radošću i dobrim raspoloženjem, što indukcijom utiče i na partnera. Naravno, proces je veoma dug, jer ti sama moraš da "zapneš" za oboje, ali svakako se isplati.

Ja sam ipak pesimista.

Civilizacija je produkt Centripetalnog dejstva razuma nad Centrifugalnim dejstvom prirode, i sadrži u sebi oba principa. Civilizacija nije zainteresovana za Androgina, ali zato pojedinci koji je sačinjavaju jesu. I civilizaciju i prirodu jedino interesuje stvaranje, odnosno radjanje dece kao novih nosilaca svesti. Androgin kao krajnji cilj, motiv je osvešćenih pojedinaca koji su pioniri nove svesti.

Ljudi zrelog doba, sa maloletnom decom, jednostavno nemaju vremena da se bave pitanjima Duha. Njihova jedina mogućnost je akumulacija iskustava, a obogaćivanje svesti razumevanjem, ostavljeno je za starije doba. Ukoliko je čitav život postojala želja za nečim višim od uobičajenog življenja, tada starost dolazi kao blagodet mudrosti. Dešava se da odredjeni par nesvesno oformi Androginu svest tokom zajedničkog života i to su oni parovi koji umiru brzo jedan za drugim. Ukoliko jedan od supružnika živi prilično dugo posle smrti svog bračnog druga, znaj da oni nikada nisu zaista živeli zajedno već samo jedan pored drugog.

Težnju ka Androginu imaju ili sasvim mladi, koji tek stupajući u ljubavni život imaju nejasnu svest o cilju i svrsi spajanja, ili stari koji, završivši ovozemaljske obaveze, neometano mogu da se posvete cilju. Sve generacije izmedju toga uglavom su težnju ka Androginu pripisale mladalačkim idealima. Čudno je to kako se niko nije zapitao, ako je taj ideal utopija, zašto baš svako ljudsko biće teži ka njemu?




Besmisleni rat između muškaraca i žena

"Zašto se žene femkaju?" - pitao me je. "Kao ne bi htele, a u stvari žele seks. Baš me nerviraju takve žene!" - rekao je.

Moj odgovor bio je pomalo ljutit. "Na femkanje ste nas vi naterali, vi kao muškarci. U početku ništa nije važno, ali čim se veza iole učvrsti postaje jako bitno da li je pre bio jedan ili deset muškaraca i to vam veoma smeta. Ženu nazovete kurvom. Uostalom, ne želim da pričam o tome. Mrzim muško-ženski rat. Smatram ga besmislenim!"

Svaki rat je besmislen, a naročito rat izmedju polova koji nikada nije ni prestajao.

Učvršćivanjem emotivne veze izmedju muškarca i žene ojačavaju i energetski kanali, odnosno magnetni fluid koji ih spaja. Postepeno otvaranje se povećava i sa maksimalnom zaljubljenošću odnosno osećajem strasti, vrši se i totalno spajanje, predavanje onom drugom. Voleti nekoga, znači pripadati mu potpuno i osećati ga u potpunosti. Sve do sada "moje" postaje "naše", jer dvoje postaju jedno. Medjutim, oponašanjem Primarnog, Sekundarna ličnost po svaku cenu nastoji da "tvoje" postane "naše", odnosno "moje" pa tako prisvaja i ono što po pravilu ne pripada Primarnom, a to su uspomene kao tragovi prošlog življenja.

Uspomene su materijal skladišta sećanja koje služi isključivo razumu. Ispravnom upotrebom razuma uspomene ne bi trebalo da postoje kao nešto značajno, osim kao parametar za već vidjeno, odnosno doživljeno. U stvarnosti, uspomene su još uvek žive i u sebi nose energiju nekog davnog uživanja sa nekim drugim osobama. Pošto svaka komunikacija zahteva neophodnu i neminovnu razmenu energije, uspomene sadrže i asimilovanu tudju energiju, sakupljenu u datim dogadjanjima, koje stoga modifikuju ličnu energiju, jer je lična svest obogaćena iskustvima.

Sekundarna ličnost partnera želi te celu i u potpunosti, ali samo tebe, čistu i neuprljanu nečijom tudjom energijom, pa makar je ti usvojila kao sopstvenu. Otuda pobuna.

Ipak mi nije jasno zašto onda muškarcima smeta prethodno seksualno iskustvo svoje žene, dok daleko više uživaju u istom kada je nečija tudja žena u pitanju?

Frojdovskim jezikom rečeno, u pitanju je zavist. Žene imaju kompleks falusa, jer on je za njih simbol prizemljenja. Muškarci s druge strane teže duhovnom, a do njega najlakše dolaze kroz ženu koja je u tom smislu sinonim za duhovno. Tako se od polariteta stvorila razlika, a osobine koje uzajamno treba da se dopunjuju postale su razlog za sukob.

Ali u pitanju je dvojni moral. Jedne kriterijume muškarci dozvoljavaju sebi, a sasvim druge svojim ženama.

Muškarac je oličenje Centrifugalnog principa i teži Centripetalnom, odnosno suštinski je materijalan i teži duhovnom. Svako ulaženje u seksualni odnos sa bilo kojom ženom postepeno razbija okvire njegove materijalnosti i produhovljuje ga za odredjeni stepen. Ukoliko se dogodi da zavoli datu ženu ili ga ona spontano privuče budeći u njemu trenutnu strast, stepen otvaranja ka Neizrecivom, čemu on iskonski teži, neuporedivo je veći. Obzirom da razum u ovom slučaju služi za stabilizaciju iskustva duhovnog otvaranja, čineći ga iskustvom svesti, veći broj seksualnih odnosa sa većim brojem žena u velikoj meri stabilizuje te sporadične dodire sa Neizrecivim i omogućuje stabilnost doživljaja. Ukoliko se energija svesti pravilno usmerava, muškarac kroz seksualne odnose stabilizuje put sopstvene duhovnosti.

Centrifugalna priroda muškarca najjasnije je izražena kroz laku materijalizaciju Primarne energije preko sperme. Pripremljen kao materijalna baza, Primarna energija lako sklizne kroz njegovo telo kao provodnik i materijalizuje se kroz izlučivanje sperme. Medjutim, pošto je evolucija duha usmerena ka Neizrecivom, muškarac se trudi da ejakulaciju odloži što je moguće duže, da bi time stabilizovao izmenjeno stanje svesti, iskazano kroz ekstazu i učini ga trajnim.

Zar sperma nije već akumulirana u telu muškarca?

Da, ali samo zbog perioda apstinencije u kojima se muškarac sporadično nalazi. Primarna energija uliva se u njegovu svest težeći materijalizaciji, a pošto nije istog trena upotrebljena za povratnu putanju Duha, normalno je da se taloži unutar tela, odakle se izliva u povoljnim okolnostima.

Seksualnom praksom muškarac uspeva da odloži trenutak orgazma, odnosno trenutak ejakulacije, čime već akumuliranu seksualnu energiju preusmerava ka postizanju izmenjenog stanja svesti, koje je jedino moguće za "kontakt" sa Neizrecivim. Tantrizam je spoznao ovaj put duhovnog preobražaja i tantristima je zabranjena ejakulacija. Neupućenima u suštinu zabrana je neophodna, inače bi se sveti ritual sveo na obično uživanje beskorisnog trošenja energije.

Ženska priroda je, kao dopuna, Centripetalna, duhovna, stoga žena teži ostvarenju materijalnog, odnosno njen cilj je prizemljenje Primarne energije kroz nastavljanje novog života, odnosno gradjenje doma kao materijalnog prebivališta. Žena se lako otvara i predaje muškarcu tokom vodjenja ljubavi, što se u profanom vidu tumači kao neophodnost ljubavi prema muškarcu da bi sa njim imala seksualni odnos. Medutim, žena se lako otvara, jer to je njena suština, ali se zato trudi da "materijalizuje" odnos sa muškarcem insistirajući na vernosti i braku. Kako ona i predstavlja Neizrecivo u manifestovanom vidu vrlo lako uspeva da muškarca privoli na trajnost odnosa, pretvarajući ga u vezu ili brak. (Deca su u ovom slučaju nus pojava, odnosno ostvarenje ženine težnje).

Dodir Neizrecivog, kroz poimanje iskonskog, deluje na muškarčevu svest kao povratak u rajsko blaženstvo, a pošto je to najlakše ostvariti kroz ženu on u njoj suštinski vidi oličenje boginje. Stoga je logično što njegova Sekundarna ličnost, naslućujući Primarno kroz svoju ženu očekuje da ona bude čista, neuprljana energijom drugoga ili drugih muškaraca.

To znači da muškarac očekuje vernost. Zašto on onda suštinski nije veran?

Vernost u čistom vidu predstavlja potpuno predavanje i pretapanje kroz onog drugog. Medjutim, nije sama po sebi dovoljna da bi se dokučilo Neizrecivo. Vernost je samo okvir u koji treba da se smeste primarna dešavanja izmedju muškarca i žene. Da bi vernost održala svoju svrhu potrebno je znanje o cilju a to je stvaranje jedinstvene, Androgine svesti kroz spajanje na svim planovima.

Početna strast, uz pretpostavku da je aktivirana obostrano i istovremeno, spontano donosi vernost. Zaljubljene osobe vide samo jedno drugo, drugi eventualni partneri jednostavno prestaju da postoje kao takvi. Seksualni odnosi u takvom spoju teku prirodno i savršeno, nije potreban period uskladjivanja, koji je čak neophodan u seksualnim vezama razumskog tipa. Otvaranje i predavanje vrši se neometano, razmena energije je intenzivna i oni za jedno kratko vreme zaista ostvaruju Androginu svest. Tako zaljubljeni par funkcioniše kao svest za sebe, kao Univerzum u malom.

Izlaskom u javnost, kontaktom sa drugim ljudima, medjusobna energetska veza polako slabi, jer se i lična i zajednička energije dele sa drugim ljudima, a na scenu stupaju Sekundarne ličnosti. Istovremeno, strast bledi a medju partnerima počinju da se javljaju konflikti, isključivo zbog razlike u mišljenju, odnosno razlike u Sekundarnim ličnostima. Ovde je tačka od koje treba započeti svesnu zajedničku duhovnu evoluciju.

Spoj na fizičkom planu se već dogodio samim seksualnim odnosom. Spoj na Astralnom planu uspostavljen je stvaranjem magnetnog fluida i potrebom za energijom voljene osobe. Spoj na Mentalnom planu sada predstavlja voljni proces uspostavljanja harmonije mišljenja i stavova. Obzirom da je ovo delokrug Sekundarnih ličnosti pojedinaca, potrebna je volja i dugotrajni razgovori za postizanje uzajamnog razumevanja.

Početni impuls spajanja vremenom znatno slabi, a sam seksualni odnos lagano prelazi u naviku, opasno preteći da postane dosada. Svest današnjeg čoveka u seksu vidi samo uživanje nadraživanjem erogenih zona, iskustvo koje vrlo brzo postaje poznato. Suština seksa nije uživanje samo po sebi, niti je partner sredstvo pomoću koga se do tog istog uživanja dolazi. Seksualni odnos je samo materijalna baza duhovnog, odnosno inicijator izmena uobičajenog stanja svesti. Navika odredjenih poza, odnosno pokreta neophodna je da se ne bi novinama odvlačila pažnju razuma na periferne stvari. Jedino je potrebno potpuno prepuštanje čulima uz njihovo konstantno posmatranje (ovo je pozitivna upotreba razuma u seksu), čime se aktivira Mentalni plan Primarne ličnosti.

Pri ovakvom spajanju uz punu svest o procesu i dešavanjima, u svest se ulivaju ogromne količine Primarne energije koje orgazam prekida u trenutku previsokog napona, koji normalna svest ne može da izdrži. Odlaganje orgazma predstavlja postepeno proširenje baze svesti i omogućava jači upliv Primarnog pri sledećim seksualnim odnosima. Dugotrajnom praksom sa istim partnerom Mentalni plan Primarne ličnosti se učvršćuje i Biće lagano prelazi na Spiritualni plan, transformišući pri tome i Sekundarnu ličnost učesnika.

Vratimo se pitanju vernosti muškaraca.

Muškarac je suštinski veran, jer kada pronadje odgovarajuću ženu koja za njega predstavlja sinonim božanskog, on nema realne potrebe za drugom ženom. Medjutim, civilizacija je uslovila "tržište" poželjnih žena koje "obećavaju više". Svest o krajnjem cilju spajanja muškarca i žene isuviše je slaba, a kako je Sekundarna ličnost preuzela primarnu ulogu svaka poželjna žena predstavlja "obećanje za Raj". Naravno, u rasplinutom interesovanju nema mogućnosti za fokusiranje pažnje, odnosno usmeravanje svesti ka konačnom cilju.

Koliko su žene suštinski verne?

Žene su suštinski neverne, jer Neispoljeno koristi svaku priliku da se materijalizuje. Vodena para će se kondenzovati oko prve pristupačne čestice prašine, ali zato kap vode može da ispari pod dejstvom samo jednog Sunca. Medjutim, ako se ostvari pravi spoj muškarca i žene sa pravim ciljem, tada se pitanje vernosti uopšte ne postavlja.

Konstatacija da su žene suštinski neverne predstavljaće dodatni, argument muškarcima u ratu protiv žena.

Rat izmedju polova je rat Sekundarnih ličnosti, odnosno borba za dominaciju. Ni jedni ni drugi ne znaju šta zapravo rade i zašto to rade. Samim tim je njihov rat i besmislen, kao što rekoh na početku. Polovi predstavljaju celine koje se dopunjavaju težeći ka iskonskom ujedinjenju. Dve ruke istog tela ne mogu biti u ratu to jednostavno nije prirodno.

Komentar jednog muškarca bio je: "Svi bi mi da menjamo, ali ipak bi smo najradije oženili nevinu devojku".

Nevinost u profanom vidu znači čistoću Duha, tačnije neuprljanost iskustvima seksualne prirode. Situacija je krajnje besmislena prvenstveno u značenju reči. Nevin je onaj koji nije kriv. Žena koja je nevina nije samim tim kriva, a pošto sve žene, sa zanemarljivim brojem izuzetaka, jednog dana prestanu da budu device ili nevine, dovodi do zaključka da je čitava ženska populacija grešna, odnosno kriva. Još nije utvrdjeno, u čemu se tačno sastoji krivica, a greh se uglavnom pripisuje prvobitnom Evinom grehu. Olakšavajuća okolnost za Evu je to što ju je zmija nagovorila na greh. Zmija pak direktnom asocijacijom upućuje na muški polni organ i navodi na zaključak da je prvu ženu na greh naveo prvi muškarac.

Zašto bi seksualna iskustva prljala bilo koga?

Svaki seksualni kontakt, u svom najširem vidu - čak i bez direktnog seksualnog odnosa - podiže lični energetski nivo i uslovljava medjusobnu razmenu energije. Peting se, energetski gledano, ni malo ne razlikuje od snošaja, osim što se energija prima, odnosno razmenjuje putem poljupca, umesto preko polnih organa. Nevinost, u onom čistom apsolutnom vidu u kome se traži, jednostavno ne postoji, jer već sa pubertetskim budjenjem emocija javlja se potreba za energijom suprotnog pola i uvek se nalaze načini da se ona i dobije. Normalnim sazrevanjem ličnosti i napuštanjem detinjstva, svest počinje da se obogaćuje novim iskustvima koja su energetsko-emotivno daleko snažnija, nego iskustva primljena u detinjstvu, koje je prepuno zabrana, često nepotrebnih. Zrelost donosi izvesnu slobodu i mogućnost slobodnog izbora iskustava kroz koja se prolazi. Ovo je prirodan tok evolucije svesti čoveka.

Seksualna iskustva, koja karaterišu ulazak u svet odraslih, menjaju energetsku strukturu ličnosti proširujući njenu svest, čime se protekom odredjenog broja godina, zbog proširenja baze svesti, dolazi do mudrosti. Mudrost i nevinost (ili naivnost) nalaze se na sasvim suprotnim krajevima skale. Nevinost je bliska Neispoljenom, a mudrost Apsolutu. Obzirom da čovekova svest teži ka čistoti Duha, on smatra da teži ka Neispoljenom, ne shvatajući da su Neispoljeno i Apsolut dve strane iste medalje. Zamisli atletsku trku gde svest predstavlja trkača koji treba da obidje odredjen broj krugova. Start i cilj nalaze se na istom mestu jedino je neophodno preći odredjenu putanju da bi se stiglo do cilja, koji nije ništa drugo do mogućnost novog početka. Dakle, nevinost kao vrlina samo je stvar pogrešnog tumačenja suštine, jer Znanje je ugradjeno u kolektivnu svest čovečanstva, ali su ključevi za njegovo tumačenje davno izgubljeni, pa ljudi sve tumače onako kako im se čini da je ispravno.

Zašto se žene radjaju sa himenom, tim ženskim prokletstvom, koga muškarci nemaju?

Žena je po svojoj suštini Centripetalne, duhovne prirode. Njena svest je bliža Neispoljenom, jer obitava u rasplinutom vidu. Muškarac ima "gušći" razum u odnosu na ženu, pa je stoga njemu intelekt jača strana, dok je ženi bliskija intuicija. Jednostavno rečeno, razum muškarca brže vibrira ili osciluje, nego razum žene. Zato je veoma malo žena zainteresovano za sopstveni duhovni razvoj, jer je to nešto za šta ne moraju da ulože preveliki trud. Ono oko čega treba da se potrude, kao dopuna svoje suštine, je materijalizacija. Duhovno teži da se otelotvori kroz materijalno. Primarna energija pretvara se u primarnu materiju a to su krv, odnosno sperma kod muškaraca. Akumulacija Primarne energije, koja teži daljem ispoljavanju korz materiju kod žene se manifestuje kroz radjanje novog života, odnosno menstruaciju kao višak primarne materije u organizmu, ako do začeća nije došlo.

Energetski centri kroz koje se energija prima ili emituje, smešteni su u očima, ustima, rukama i polnim organima. To su glavni centri mada postoje i drugi, suptiliniji centri koji nas u ovom trenutku ne zanimaju. Žena u odnosu na muškarca ima jedan otvor više na telu koji, kada je otvoren, stvara "energetsku promaju", odnosno neometanu cirkulaciju energije kroz telo. Himen služi da delimično zatvori taj otvor, kako bi energija u svom početnom dejstvu, u dobu detinjstva i rane mladsti, dala istovetne mogućnosti i dečacima i devojčicama za razvoj sopstvene svesti, odnosno formiranje razuma. Kada ne bi imale himen, devojčice bi lako prenosile svoju svest na drugu ravan postojanja, ali nedostajao bi im jasno fokusiran razum koji bi mogao da prepoznaje dešavanja na toj drugoj ravni.

Po toj logici devojka bi već sa gubljenjem nevinosti postala produhovljena.

Zaboravljaš da se gubljenje nevinosti dogadja kod već prilično formiranog razuma, odnosno prilično ustaljene Sekundarne ličnosti. Suštinski nestalne i promenljive, što je osnovna odlika Neispoljenog, ženama je nametnuta gvozdena disciplina patrijarhalnog morala kome moraju (ili bi trebale) da se povinuju. Takav moral, ugradjen vaspitanjem, čini okosnicu njihovog razuma, odnosno Sekundarne ličnosti. Iz tog razloga žene su odavno "zaboravile" na sopstvenu suštinu jer im se nikada nije pružila prilika da je ispolje. Izuzeci se ne ubrajaju u ovo pravilo, jer ima ih u zanemarivo malom broju.

Strast

Loše prikrivena želja jasno se videla na uglu usana, blago razvučenih u osmeh. Pričali smo neke nevažne stvari i odjednom, u sred priče, počeli strastveno da se ljubimo. Doživela sam orgazam istog trenutka kada je ušao u mene.

Kako se dešava ta trenutna privlačnost i kako je moguće da se orgazam pojavi na samom početku?

Aktiviranjem Primarnih ličnosti koje su uzrokovale prepoznavanje i potrebu za fizičkim spojem, ljubavnici u razgovoru, odnosno razmišljanju o onom drugom kada nisu zajedno, neprekidno razmenjuju ličnu energiju. U zavisnosti od energetskog napona medju njima se stvori odredjeni fluid magnetnog tipa. Ukoliko je energetski napon jači, a to zavisi od ličnog energetskog nivoa kao i intenziteta interesovanja, to se i fluid stvara brže. Magnetni fluid kao da stvara nevidljive niti koje povezuju dve osobe, stoga ni malo nije slučajan naziv "veza" za uzajaman odnos dvoje koji se vole. Stvoreni fluid služi kao provodnik medjusobne lične energije, tako da se razmena obavlja mnogo brže i u mnogo jačem vidu nego što je to slučaj kod konvencionalne razmene energije.

Vas dvoje ostvarili ste strastvenu vezu, protok energije je najintenzivniji, stoga se veoma brzo uspostavi visoki napon i želja za spajanjem. Orgazam koji si doživela u trenu bio je kao električno pražnjenje tog istog visokog napona.

Često pominješ, skoro da je pravilo: “orgazam je prekidač visokog energetskog napona”. Nasuprot tome, svaki par vodi ljubav onoliko dugo dok se ne doživi orgazam. Čak je orgazam cilj jednog snošaja, dok se kvalitet ljubavnika meri brojem postignutih orgazama tokom jedne noći. Šta reći o ovome?

Orgazam jeste prekidač visokog energetskog napona i kao takav može da posluži kao cilj. Sve nabrojane sekvence potiču iz iskustva okoštalih ljubavnika, kojima orgazam predstavlja jedinu razonodu dosadnog ljubavnog odnosa. Ali, da krenemo od početka.

Strast koja se u trenutku pojavi izmedju muškarca i žene predstavlja ljubav u najčistijem vidu. Potpuno otvoreni jedno prema drugome, oni prosto isijavaju svoju ličnu energiju. Ispunjavajući onog drugog istovremeno bivaju i sami ispunjeni energijom voljene osobe. Ovaj visok energetski nivo uzrokuje potrebu za spajanjem u jedno telo, odnosno u jednu svest. Uplivom povećane količine energije i svest učesnika počinje da se širi, transformišući se u kvalitativnom vidu, jer uzburkana lična energija neometano struji čitavim telom, uzrokujući osećaj sreće i zadovoljstva, što je svakako kvalitativni napredak u odnosu na uobičajeno (ne)raspoloženje običnog čoveka. Ljubav ili strast, svejedno, deluje prosvetljujuće na zaljubljenu osobu.

Potreba za prisustvom voljene osobe je izražena, potreba za spajanjem je prenaglašena, a upliv energije druge osobe donosi visok energetski nivo. Konkretnim spajanjem u ljubavnom zagrljaju te dve energije se mešaju, kroz pojačanu potrebu za dubljim pretapanjem u onog drugog, sa željom da se postane jedna svest. Mnogi tu želju tumače frazom: »da se postane jedno telo«, što je na materijalnom planu zaista nemoguće, a onda tu nemogućnost filozofski razrešavaju činjenicom da se iz ljubavnog zagrljaja radja dete kao novo telo ujedinjenih tela roditelja. Ovo jeste tačno, ali sledeći neke druge zakone materijalizacije energije, koje nisu tema za Androgina.

Kroz zagrljaj lična energija se direktnim putem prenosi, provodi iz jedne osobe u drugu. Zato dodir, a naročito milovanje kao produženi dodir, veoma prija. Ulivanje novih količina energije u svest na kraju dovodi do visokog napona, koji u jednom trenutku mora da se isprazni – snizi na normalni nivo, inače će se energetski preopterećena svest rasprsnuti. Zato je orgazam neophodan kao završetak ljubavnog zagrljaja. U energetskom smislu on donosi olakšanje i potrebu za odmorom ili snom, što su neki drugi vidovi prirodnog, akumuliranja lične energije. Isti efekat praženjenja, kao i olakšanje koje sledi za tim, donosi i kijanje.

Muškarac smatra da je žena manje vredna ako ne uspe da doživi orgazam, zbog čega je žena prinudjena da ga odglumi. Ili smatra da je on manje vredan, ako ženu ne dovede do orgazma.

Sve su to zablude Sekundarne ličnosti, koja je uočila da potreba za seksom opada posle doživljenog orgazma. Ljubavnik nije i ne treba da bude sredstvo za relaksaciju. Ljubavnik je osoba koja se voli potpuno i otvoreno, u koju ćeš se pretopiti i koja će se pretopiti u tebe, tvoreći jedan nov kvalitet svesti. Seksualnu gimnastiku proizvela je Sekundarna ličnost, postavljajući drugu osobu koja je neophodna za takva duel, u poziciju sparing partnera, a orgazam predstavlja nagradu za uloženi trud.

Ovo je ipak bio presedan u mojoj svesti, obično do orgazma teško stižem, a ne retko se dešava da do njega i ne dodje.

U doživljavanju orgazma ometaju te lična predubedjenja. Prenaglašena individualnost i samostalnost samo su izgovor tvoje Sekundarne ličnosti da se odbrani od predavanja i totalnog spajanja. Tačnije, Sekundarna ličnost odbija da preuzme sekundarnu ulogu, odnosno da "sačeka ispred vrata" dok ponovo ne dodje vreme njene aktuelnosti. Jednostavno nemaš čega da se plašiš. Otvaranje i predavanje muškarcu ne znači da time postaješ njegovo vlasništvo, niti da gubiš bilo šta svoje. Strah dolazi od Sekundarne ličnosti, koja zapravo strahuje za svoj primat. Strah da ćeš biti vezana ljubavlju (i patiti zbog toga) ili biti napuštena posle seksa, ponovo je projekcija Sekundarne ličnosti. Otvaranje znači otvaranje svesti za upliv Primarnog plana, kao i za upliv energije ljubavnika.

Seks predstavlja fizičko-psihološko-energetski spoj izmedju dve osobe, gde pretapanjem jedne u drugu kroz uzajamnu energetsku razmenu oboje treba da stvore novu jedinstvenu svest. Naravno, za vreme trajanja procesa potrebno je odstraniti svoje Sekundarne ličnosti iskazane kroz razum, da bi spajanje bilo što uspešnije.

Ono što predstavlja tvoj lični problem, koji ne želiš jasno da sagledaš, je to što tebi muškarac na neki način služi kao ogledalo, odnosno parametar sopstvene vrednosti. Prosto ti se čini da ćeš pripadajući nekome dušom (i telom) izgubiti svoju dušu. Zapravo se bojiš gubitka »ogledala«.

Moj strah nije bez osnova.

Da već se desilo da si dajući dušu izgubila sopstveni integritet u korist onog drugog i pretvorila se u malu robinju. Medjutim, uloga robinje bila je spremnost tvoje Sekundarne ličnosti da se maksimalno transformiše u ličnost odgovarajućeg tipa, kakvu želi tvoj partner.

Sekundarnu ličnost treba odstraniti kada je ljubav u pitanju ali veštačko, nasilno odstranjivanje je nemoguće, jer i inače sklona promenama, Sekundarna ličnost će neopaženo naći načina da se vrati na svoje mesto, mada u transformisanom vidu. Spremno će preuzeti ulogu koja je trenutno aktuelna i trudiće se da zadovoljavajuće deluje. Pošto je kod zaljubljenih osoba aktuelan Primarni plan, odnosno Primarna ličnost u toj retkoj situaciji isplivava na površinu, zaljubljeni se krajnje neobično ponašaju, sopstvenim očima gledano. Tada se prikazuju najbolje osobine, a često se pojavljuju i neke koje naizgled nisu ni postojale. U stvari, bile su potisnute. Medjutim, Sekundarna ličnost, koja je skoro celog života bila u prvom planu, lagano počinje da oponaša ponašanje Primarne ličnosti i mimikrijom vrlo brzo zauzme prvi plan. Stoga zaljubljenost kao potreba za prisustvom druge osobe realno prestaje, a Sekundarnoj ličnosti je mnogo važnije da svog partnera predstavi javnosti, nego da provodi vreme nasamo s njim. Znaj da kada osetiš potrebu da izadjete u javnost i komunicirate sa ostatkom sveta, nestalo je zaljubljenosti, ostala je samo veza, koju su iskrojile Sekundarne ličnosti, a onda su i konflikti neminovni, jer pitanje je koliko je ko spreman na prilagodjavanje.

I na kompromise, naravno. Svi me ubedjuju da su kompromisi neophodni za normalno življenje udvoje. Ja naprotiv smatram da su besmisleni i da u trenutku neslaganja želja svako treba da prati svoju nameru.

U pravu su i oni i ti. Odgovor deluje diplomatski, medjutim svako od vas je u pravu, jer govorite sa različitih nivoa svesti. Za svest koja je apsolutno okupirana razumom i Sekundarnom ličnošću još jedna promena, na konstantno promenljivoj, proći će više ili manje nezapaženo. U slučaju naučenih osobina, koje su dugotrajnom upotrebom okoštale, do promene malo teže dolazi, ali ipak je moguća.

Tvoja svest je veoma bliska Primarnom, a kada si u Sekundarnoj ličnosti razlika je znatna, jer si apsolutno svesna poželjnog ponašanja odredjenog tipa za datu situaciju. Znači svesnost o postojanju Sekudarne ličnosti omogućava ti kontrolu njenog pojavljivanja, odnosno upotrebe. Obzirom da veći deo dana provodiš sama, bez prisustva drugih ljudi, omogućeno ti je da se ispoljavaš uglavnom kroz Primarnu ličnost i zato su tvoja razmišljanja bliska Primarnom. Obzirom da si negde duboko u sebi već odavno svesna da ljubavnici komuniciraju Primarnom ličnošću koja je datost, svaka promena u smislu kompromisa neminovno vodi u Sekundarnu ličnost, čime se vaš odnos udaljava od suštine. Ukoliko nepristajanje na kompromis nije hir tvoje Sekundarne ličnosti, koja se možda neopaženo uvukla, onda si sa aspekta svesti potpuno u pravu. Medjutim, proveri ipak svaki put kada ti ne odgovara odredjeni predlog, nije li stvar prešla na uobičajenu ravan, ravan Sekundarnog ispoljenja.

Da li je za doživljavanje orgazma potrebna bliskost?

Opet si malo pomešala relacije, praveći poredjenje izmedju dve stvari koje mogu da se pojave jedna pored druge, ali nije neophodno. Uzmi primer čaše i flaše, koje su kao pojam povezane u svesti, ali koje mogu i samostalno da egzistiraju. Isto važi za orgazam i bliskost. Bliskost je prepuštanje kroz poverenje, gde lična energija neometano i blago struji. Orgazam je eksplozija energije u svesti, istovremeno ispoljavanje dejstva obe Sile.

Zašto žena teže doživljava orgazam, nego muškarac?

Prema standardnoj podeli svesti na Duh, koji je sveukupnost i razum, koji je fokusirana svest, žene su suštinski duhovne, a muškarci su suštinski nosioci razuma. Obzirom da je sfera seksa, ljubavnog zanosa i ekstaze “mesto” gde je, ako je doživljaj pravi, razum potpuno isključen, možemo reći da je sfera seksa istovremeno i sfera Duha. Ulaženjem u strast, žena se konačno vraća svom osnovnom stanju svesti. Obzirom da je zbog praktične strane življenja prinudjena da obitava u Sekundarnoj ličnosti, kao i da maksimalno koristi svoj razum, ulaskom u stanje ekstaze ženina svest se relaksira vraćajući se prvobitnom. Takodje, energetski gledano, žena ima mnogo više energije nego muškarac, prvenstveno radi radjanja dece kao materijalizacije energije i svesti. Ta povišena energija, kao i prirodno rasuta svest, u sebe mogu da prime znatno veću količinu energije nego što to može muškarac. Zato je potrebno mnogo više vremena ženi da akumulacija energije dostigne kritičnu tačku da bi do orgazma došlo, nego što je to potrebno muškarcu.

U svemu ovome bliskost služi samo kao katalizator, ubrzavajući proces. Kada su dvoje bliski onda su energetski prilično otvoreni jedno prema drugome, što donosi bržu uzajamnu razmenu energije i samim tim znatno kraće vreme za orgazam.

Razum & seks

Osećam se grozno. Ponižena sam. On je došao, uz izvinjenje ostao relativno kratko, a zatim krenuo dalje, izgovarajući se nagomilanim obavezama. Kao da one nisu mogle da se odlože!

Poljubila sam ga na rastanku poljubac u početku letimičan, ubrzo se pretvorio u strastven i dug poljubac. Ubrzo smo završili na kuhinjskom stolu. Medjutim, ja sam se upravo spremala da zaplovim predelima beskraja, i pored neudobne, tvrde podloge, on je već bio gotov.

Sada sam očajna i besna. Takav odnos za mene je upravo ponižavajući.

Ponašaš se kao razmaženo dete kome su upravo oteli igračku i ono vrišti iz sveg glasa zahtevajući da mu je vrate.

Seks, bez obzira koliko kratko trajao, uvek predstavlja obostrano predavanje, naravno u onoj meri u kojoj su učesnici otvoreni jedno prema drugom. Kvalitet seksa ne može da se meri dužinom njegovog trajanja, već intenzitetom doživljaja. Dug seks, vremenski mereno, može da predstavlja odraz rutine, gde razum učestvuje u velikoj meri, kvareći svojim prisustvom čitav doživljaj.

Ako za vreme vodjenja ljubavi razmišljaš o sasvim drugim stvarima, odnosno čitav doživljaj svedeš na nivo odsutnog gledanja televizijskog programa, onda je bolje da seksualnu igru niste ni započinjali. Dugotrajan seks u takvom stanju svesti donosi više nelagodnosti nego što predstavlja prijatnost. Razum tada procenjuje telesnu udobnost i sasvim sigurno će u tom, za telo ipak neprirodnom položaju pronaći da nešto smeta. Tako će te zaboleti noga ili ruka, a da je konkretan seksualni odnos na kuhinjskom stolu potrajao, uz racionalizovan pristup, vrlo brzo bi osetila da je podloga tvrda i da ti je kičma nažuljena. Pod uslovom da su svi elementi udobnosti zastupljeni, sam snošaj izazvao bi iritirajuće bolan osećaj, koji bi se pretvorio u upalni proces.

Obzirom da si bila u ekstatičnom stanju svesti svi ovi problemi nisu se javili, medjutim tvoj razum je našao način da preuzme ulogu kontrolora, pa je tako nerealnim očekivanjem od spontanog spajanja napravio problem. Nema razloga da se osećaš poniženo. Seksualnu igru si ti sama inicirala, onda kada joj nije bilo vreme. Nisi ispoštovala njegove obaveze, a samim tim ni njega samog, a za uzvrat očekuješ da on ispoštuje tvoje želje. Zaista, ovo je stav razmaženog deteta, ali nisi jedina koja tako reaguje u sličnim situacijama.

Kako razum može da se umeša u seksualni doživljaj?

Duhovna evolucija svesti ka čoveku podrazumevala je njeno fokusiranje u veoma jasno i diferencirano polje, koje predstavlja razum. Razum je dat radi prepoznavanja i razlikovanja iskustava, odnosno u čovekovom slučaju radi povezivanja odredjenih činjenica logikom, čime se stvara odredjeno mišljenje, odnosno odredjena slika sveta kao celokupnost okruženja. Sa, aspekta razuma seksualni doživljaj predstavlja iskustvo koje, ako se ponavlja, a ponavlja se, postaje već doživljeno iskustvo i samim tim gubi se njegova draž. Medjutim, pošto je ovo iskustvo van domena razuma, ono nikada ne može biti prevazidjeno u suštinskom smislu. Ipak, razum se svim silama trudi da valjano obavi sopstvenu dužnost, pa se tako meša i tamo gde mu nije mesto.

Sekundarna ličnost je takodje projekcija razuma i predstavlja kategoriju dozvoljenog, odnosno poželjnog ponašanja. Pri prvom ili prvim seksualnim kontaktima Sekundarna ličnost se trudi da bude dominantna, iako se pravo privlačenje i prepoznavanje dogodilo na nivou Primarnih ličnosti. Stoga se svaka osoba trudi da pri upoznavanju ostavi što bolji utisak, odnosno prikaže se u što boljem svetlu, uglavnom naučenih osobina. Isto se dešava i pri prvim seksualnim kontaktima. Neosvešćene osobe više će pažnje pokloniti svom fizičkom izgledu, držanju tela i izgovorenim rečenicama, nego što će se zaista prepustiti doživljaju potpunog predavanja i spajanja. Uz dodavanje sujete, koja je štit lažnom ispoljenju više uživanja izazvaće efekat koji se ostavlja na onog drugog, nego samo uživanje u doživljaju.

Dalje, želja da se ostavi što bolji utisak u javnosti, a naročito u očima druge osobe, donosi potrebu da se bude najbolji po svaku cenu. Uložen trud u čitav odnos krajnje je besmislen, jer sve je to na kraju kreacija razuma, koji Primarno može samo da nasluti, ali ne i da definiše, jer jednostavno ne može da ga obuhvati.

Žena se često, pri prvim seksualnim kontaktima, opterećuje time šta će njen partner misliti o njoj, odnosno da li će nekome reći šta se zbivalo, što će joj spustiti ugled ne samo u njegovim očima već i u očima javnosti. Usled jakog dejstva razuma, a on je svakako prisutan u ovoj situaciji, Sekundarna ličnost postaje dominantna, blokirajući Primarnu ličnost u potpunosti i seks se u takvoj situaciji svodi na puku gimnastiku gde razum ili blokira ili kontroliše svaki pokret.

U rutiniranom bračnom seksu ili dugoj vezi koja je poprimila izvesne karakteristike braka, energije ljubavnika postaje asimilovano iskustvo, što razumu ostavlja prostor za delovanje. U tako stvoren prostor može se smestiti bilo šta, a najčešće su to nedovršene ili planirane kućne obaveze.

Ima li mogućnosti razumom eliminisati razum?

Mogućnost postoji naravno, mada je njeno ostvarenje relativno teško. Na prvom mestu neophodna je svesnost o čitavom procesu, a ona je jedino moguća kada razum počne da posmatra sebe samog u pokušaju razumevanja. Dobar način za kontrolu razuma za vreme trajanja seksualnog odnosa je njegovo upošljavanje. Pokušaj da se skoncentrišeš na sam osećaj uživanja, kada god osetiš da ti je razum odvukao pažnju na drugu stranu. Koncentrišući se na čulni utisak, ti automatski prelaziš na ravan primarnog delovanja, jer čula spadaju u domen Primarne ličnosti, a onda je potreban mali trik prepuštanja delovanju čula, slično održavanju ravnoteže.

Naravno, pre toga je bilo potrebno odbaciti sva sekundarna delovanja, u smislu blokiranja neometanog ispoljenja sopstvenosti. Ako si već gola u krevetu sa datim muškarcem, zar je važno šta će on misliti o tebi kasnije ili da li će nekome reći šta se dešavalo medju vama? Dobar utisak u javnosti ostavlja se ličnim pojavljivanjem i ličnim stavom, a ne tudjom pričom o tome da li si imala intimne odnose ili ne.

Da rezimiram, vraćajući se na početak. Okolnosti u kojima se seks dešava, kao i vreme njegovog trajanja, marginalna su pojava, mada neophodna kao uslov njegovog postojanja. Jedino bitno je biti svestan šta zapravo radiš, u cilju spontanog prepuštanja iskonskom spoju. Sve ostalo nema draži niti važnosti koju tvoj sopstveni razum pokušava da prida.

Opusti se i uživaj onoliko koliko uživanje može da traje.

Seks je smisao življenja

Imam (ili sam imala) cilj, svrhu i smisao sopstvenog života, sve dok se on nije pojavio. Sada je sve palo u vodu. Sećam se šta sam želela, šta planirala, ali sada želim samo njega, sve ostalo je nevažno.
Da li su ciljevi koje postavljamo u životu samo zamena za dobar seks koji nam nedostaje?

Seks zaista jeste cilj i svrha življenja, ma koliko se sada puritanci zgrozili na ovu izjavu. Uostalom, ovaj tekst i nije namenjen puritancima, već onima koji širom otvorenih očiju žele da sagledaju suštinu života. Zato ću ponoviti: seks jeste cilj i svrha življenja. Medjutim, u zavisnosti od nivoa svesti različiti su i nivoi seksa koji mogu da zadovolje svrhu koju odredjena svest ima. Iskonska potreba svesti je spajanje sa drugom svešću. Iz tog osnovnog motiva počinju potrebe za prisustvom drugih ljudi, potreba za druženjem, prijateljstvima i konačno za ljubavlju osobe suprotnog pola.

Svest je manifestacija energije, ispoljava se i formira kroz ispoljenu, odnosno primljenu energiju. Svaki kontakt izmedju dve osobe podrazumeva razmenu energije. Razgovor, rukovanje, pogledi, uvek u pozadini nose emocije, koje su odraz lične energije. Seks, kao vrhunski doživljaj u emotivnom vidu, predstavlja najjači transfer energije izmedju dve osobe. Kao što rekoh, u zavisnosti od nivoa svesti učesnika, seks zadovoljava različite nivoe.

Za ljude nižih ravni svesti, seks dovodi do oplodnje, što je za te ljude njegova prevashodna funkcija. Nešto razvijenija svest, odnosno svest više ravni, u seksu nalazi vrhunsko zadovoljstvo, a oplodnja se doživljava kao nužno zlo, koje bi trebalo izbeći na svaki način.

Za svesti visokih ravnih Duha, seks predstavlja otvaranje i diferencijaciju različitih pod-ravni Duha, a oplodnja se dogadja na duhovnom planu u smislu obogaćivanja sopstvene svesti, kao i udruživanja sa drugom svešću koja takodje učestvuje u svemu sa istim ciljem.

Iskonska potreba za krajnjim ujedinjenjem dve svesti u jednu svest, putem spajanja na svim planovima, na prvom mestu započinje na fizičkoj ravni. Dve osobe prvenstveno se sreću na planu tela, bilo da je u pitanju prisustvo, koje podrazumeva prisustvo tela kao nosioca svesti, bilo da je u pitanju neposredan kontakt dva naga tela. Svaki kontakt izmedju dve osobe suštinski predstavlja kontakt dve svesti, sa krajnjim ciljem ujedinjenja u jednu svest. (Govorim o željenim i namernim kontaktima, izuzimajući prisilne ili poslovne odnose.) Ova ujedinjenja se dogadjaju opet u zavisnosti od nivoa ravni, svakodnevno, ali u različitom intenzitetu. Onaj krajnji cilj, stvaranje ujedinjene, Androgine svesti, dešava se ipak veoma retko i kod mnogih, traje veoma kratko.

Ti, kao jedinka, iskonski imaš samo jedan cilj, ali pošto tvoja svest nije potpuno očišćena od stečenih naslaga iskustava, kojih se nisi oslobodila već pretvorila u mehaničnost, odnosno navike, logično je da se trudiš da pronadješ smisao. Traženje smisla, odnosno stremljenje ka njemu predstavlja težnju Duha za oslobodjenjem.

Imala sam dva cilja i oba su zahtevala duhovni rad: jedan je da završim fakultet, a drugi da postanem javna ličnost. Sada ne samo što nemam unutrašnju potrebu za njima, već nemam ni interesovanja. Vreme provedeno bez njega trošim tako što mislim o njemu.

Čvrsto uspostavljena energetska veza deluje i kada niste zajedno, tako da se uzajamna razmena energije nastavlja, ovo već znaš. Medjutim, korisnije će biti da analiziramo ciljeve koje si postavila kao surogat.

Postati javna ličnost bio je jedan od postavljenih ciljeva. Šta to znači biti javna ličnost, ako ne neko ko je u centru pažnje javnosti. Interesovanje ljudi bilo bi upereno ka tebi, interesovanje onih ljudi koji svoj raspoloživi višak energije rasipaju unaokolo prema ljudima za koje smatraju da su zanimljivi. Javna ličnost, kao centar pažnje, predstavlja centar sabiranja energije svih onih koji je voljno upućuju svojim interesovanjem. Znači, postala bi centar akumulacije energije drugih ljudi. Da bi transfer bio optimalan, tu smo se složili, potrebno je da poznaješ osobu koja ti upućuje svoju energiju. Kao javna ličnost primala bi energiju mase i to bi ti prijalo, ali šta je svetlost reflektora u poredjenju sa laserskim zrakom? Osim toga, javno priznanje godilo bi samo tvojoj sujeti, a sujeta je štit lažnom ispoljenju jer javnost te nikada ne može upoznati u potpunosti. Javnosti bi prezentirala svoju Sekundarnu ličnost, prilagodjenu datim okolnostima. Koliko energije možeš kvalitetno da primiš kroz svoju Sekundarnu ličnost, a koliko kroz Primarnu koja se javlja kada je ljubavni odnos kvalitetan?

Drugi cilj bio je fakultet. Želiš da obogatiš svoj Duh znanjem koje će ti doneti razumevanje. Dobićeš naučno znanje, iz koga ćeš pokušajem dolaziti do Gnostičkog znanja, čime ćeš obogatiti sopstveni Duh. Medjutim, još jedan razlog leži iza te želje, a to je potreba Sekundarne ličnosti da diplomom verifikuje sopstveni intelekt, jer ljudi se medjusobno prepoznaju na osnovu papira sa pečatom koji se zove diploma. Ne želiš doživotno da ostaneš računovodja, želiš nešto više od toga. Sve je to u redu, ali na nivou Sekundarne ličnosti. Primarno sa tim nema nikakve veze, a za Duhovnu evoluciju potpuno je nevažno kojom se profesijom baviš, pod uslovom da se sa tom profesijom ne identifikuješ, čime se potpuno predaješ uticaju Sekundarne ličnosti.

Sve je to u redu, razumem šta hoćeš da mi kažeš, ali ja čak i na poslu ne mislim o onome što radim, što može da uzrokuje fatalne greške. Osim toga, svest o potrebi fizičke egzistencije deluje dovoljno snažno i ja odlazim na posao, da bih zaradila novac koji mi je neophodan, iako bih najradije ostala u krevetu sa njim.

Tačka odluke da ustaneš iz kreveta, obučeš se i odeš na posao, predstavlja jasno vidljivu raskrsnicu izmedju Primarnog i Sekundarnog. Potreba da ostaneš u krevetu i prepustiš se dejstvu Primarnog kroz spajanje, je onaj iskonski poriv koji te vuče ka Androginu. Odluka da se ipak obučeš i odeš na posao govori da se radije vraćaš Sekundarnom, odnosno da još uvek nisi spremna da se prepustiš cilju. Zašto jednostavno ne ostaneš u krevetu i prepustiš se osećaju ekstaze koja će te eksplozijom svesti prevesti u novo bivstvovanje?

To bi, značilo moju smrt, zar ne?

Svest, koja si ti ili on svejedno, ne bi više boravila u telu na dotadašnji način. Zar je važno da li je telo ostalo u predjašnjem obliku?

Ovo pomalo plaši.

Ovo pomalo govori da još nisi spremna za ostvarenje cilja ka kome iskonski težiš. Dobro je što ga postepeno postaješ svesna, možda ga jednog dana i ostvariš. Do tada, u nemogućnosti da ga odbaciš, ostaje ti neodredjena patnja iskazana kroz želju koja te ne napušta. Želja za ljubavnikom uvek je želja za Androginom, znala ti to ili ne.

Bez obzira na silinu želje koju osećam, ipak bih rekla da on nije onaj pravi sa kojim bi se to moglo ostvariti.

Za ostvarenje cilja potrebna je osvešćenost oba učesnika. Svako može da bude onaj pravi, a nije jedino zbog nivoa svesti u kome je trenutno, odnosno spremnosti da se ide dalje u duhovnom smislu. Androgin je ujedinjena svest, a svest se može ujediniti samo ako je potpuno svesna sopstvenosti. No, strast deluje bez obzira na osvešćenost ili neosvešćenost, jer svojom snagom deluje razorno na sve što je veštački stvoreno. Strast dolazi iz Primarnog, ne pitajući za dozvolu i vodi Biće u primarno stanje ne mareći za Sekundarno. Snaga Sekundarnog, razvijana godinama, deluje takodje snažno s druge strane, a najjači argument si navela malopre: strah. Strah od gubitka sopstvenosti, strah od gubitka samog života.

Adam i Eva isterani su iz Raja (na zemlju), a na ulasku u Rajski vrt postavljen je Heruvim sa plamenim mačem. Povratak u Raj podrazumeva savladavanje plamenog mača Heruvimovog i povratak iz zemaljskog življenja nazad u rajske vrtove, gde nije potrebno brinuti o egzistenciji. Razmisli malo o ovome.

Vodili smo ljubav!

Konačno se dogodilo! Vodili smo ljubav (mada je sve ipak bilo samo probijanje leda, ali svidja mi se ovaj izraz). Inicijativa je bila moja, želja je bila obostrana, ali... Bili smo ograničeni vremenom. Želela sam ritualno spajanje, ovakva osećanja, kakva su u meni, trebalo je staviti na pijedestal izvodjenjem obreda ljubavnog čina. Medjutim, moja nestrpljivost učinila je da to bude ishitreno i ograničeno vremenom.

Ipak, trajalo je dovoljno dugo da ga osetim celim svojim bićem. Otvorila sam se upila ga i osetila skoro u potpunosti. Kroz glavu mi prodje misao: samo seks prožet emocijama daje potpuno zadovoljstvo.

On odlazi, Hronos je neumoljiv kada postanemo njegove sluge. On odlazi, ipak on je u meni. Posmatram aranžman na brzinu svučene i razbacane odeće po sobi, uživam u prizoru, uživam u sopstvenom postojanju i srećna sam. Istuširaću se tek sutra, želim da ga što duže zadržim u sebi. Želim da ostane u meni. Želim ga.

Draga moja, upravo si doživela trenutak potpunog delovanja Centrifugalne sile i njeno prizemljenje.

Osećam se kao u stanju pijanstva, iako nisam popila ni kap alkohola.

Alkohol pomera granicu razuma, širi njegovo polje delovanja i istovremeno slabi fokus percepcije. Dobro poredjenje je sa fokusiranjem sočiva dvogleda. Širi fokus daje zamagljenu sliku, a isto važi i za razum. Širenje okvira percepcije, okvira razuma, dovodi do upliva Neispoljenog i samim tim do promene u svesti. Jedino što razum može da registruje u takvoj situaciji je promenjena svest, pomešana sa utiscima uobičajenih dogadjanja u okolini, koja su mu poznata. Jače delovanje alkohola daje jače širenje razuma sve do tačke (ili još bolje - polja) kada se fokus potpuno gubi i tu prestaje sećanje na aktuelna dogadjanja.

U seksualnom odnosu dešava se isto. Pod dejstvom Centrifugalne sile razum se širi obuhvatajući i do tada nepoznata područja. Svakako ti je poznato da razum u ljubavi ne igra nikakvu ulogu i ma koliko se trudio da te odvrati racionalnim argumentima, ma koliko ti bila jasna besmislenost aktuelne ljubavne veze, razum jednostavno nema uticaja.

Gimnasticiranje seksualnim putem, odnos koji se često dešava pri sporadičnim kontaktima neosvešćenih pojedinaca, u korenu sadrži čisto delovanje razuma. Osoba koja se upušta u takve odnose, racionalno odlučuje da te večeri ode u krevet sa odredjenom osobom, samo da bi se zabavila i tako prekinula monoton život kakav inače vodi. Iza svega ipak stoji želja da se tim putem pronadje adekvatan partner, koji će zadovoljiti ne samo telesnu požudu već i dublje nivoe duha. Ovo je arhetip koji deluje preko svih pojedinaca, ma koliko ga oni ne bili svesni. Na kraju svaki "sportista" pronadje srodnu dušu sa kojom poželi da vodi ljubav do kraja života i rado će ga menjati za razbludan život kakav je vodio do tada.

Jako delovanje razuma, u ovakvim seksualnim odnosima, uvek donosi notu nezadovoljstva, jer nije ispunjen iskonski cilj: pravo ljubavno spajanje dveju duša. Da bi do spajanja duša došlo potrebno je da oboje budu otvoreni jedno prema drugome, lična energija direktno se usmerava ka voljenoj osobi i tako dolazi do spajanja svesti, koje još možemo nazvati i zaljubljenost. Spajanje svesti u jednu svest i jeste formiranje Androgina, božanskog bića koje je i muško i žensko istovremeno. Povratak Bogu možemo reći, upotrebom drugog termina. Ovo je praiskonski cilj svakog ljubavnog spajanja muškarca i žene, ma koliko oni ne znali za ovaj sveti završetak.

Šta ljude sprečava da dopru do tog krajnjeg nivoa, da oforme Androgina?

Njihov sopstveni razum, kao i strah od nepoznatog, odnosno Neizrecivog. Razum ima ulogu analitičara, sakupljača iskustava radi obogaćivanja lične svesti. Ovo je definicija koju sam mnogo puta ponovio i koju ću mnogo puta ponoviti. Cilj duhovne evolucije svake lične svesti je da kroz obogaćivanje razuma iskustvima proširi njegovo polje delovanja i jasnim uvidom osvetli čitavo područje Čiste svesti. Mudraci su prilično učinili na ovom planu, ali cilj je baš svakog pojedinca da učini isto: da sopstvenim razumom razume Neispoljeno i tako ga pretvori u Apsolut.

Obzirom da je razum od samog postanka čoveka njegov gospodar, umesto da mu bude sluga, dešavanja koja se zovu život, bolest i smrt su neminovna posledica. Pokušaj razumevanja okruženja doveo je do razvitka nauke i tehnike. Nauka je precizno razradjen opis spoljašnjeg sveta i proučavanje mehanizma njegovog delovanja. Tehnika je proizašla iz nauke jednostavnim kopiranjem prirodnih principa ili varijacija ispoljenja. Tehnika je čoveku donela dobro, jer omogućuje mu da manje truda uloži za očuvanje fizičkog ispoljenja - sopstvenog tela, kao nosioca života i, samim tim daje mu više vremena za duhovne aktivnosti. Medjutim, jedino ubrzani razvoj svesti može da dovode do većeg stepena osvešćenja, a za to je potrebna razumska odluka. Svetom vlada razum i kao takav on se trudi da svoju poziciju što bolje učvrsti, te su duhovni ljudi primorani da se kriju, bilo da odlaze u osamu planinskih pećina ili manastira, bilo da se kriju iza maske intelektualnosti kada se nadju medju ostalim ljudima razumskog tipa.

Vratimo se osnovnoj temi, ljubav kao osećaj pijanstva. Već sam rekao da je u pitanju jako delovanje Centrifugalne sile, koja širi polje percepcije ali, obzirom da razum funkcioniše u okviru poznate šeme stvarnosti, širenje dovodi do obuhvata nepoznate realnosti za koju nema podloge u postojećoj strukturi, te samim tim jasno delovanje razuma ne postoji. U pravom ljubavnom odnosu ovaj osećaj naziva se ekstaza. Istreniran razum može da funkcioniše i na ovom planu zapažajući promene, ali samo kada prihvata nova iskustva kao sasvim drugačiju realnost, u kojoj vladaju drugi zakoni. Kod običnog čoveka u ovom stanju svesti, ako uopšte stigne do njega, prekida se sećanje na bilo šta. Isto kao u stanju dubokog pijanstva.

Tehničko objašenjenje ekstaze bilo bi sledeće: spoj na fizičkom planu, putem direktnog seksualnog spajanja, uz dodavanje energije emocija, vrši prenos svesti na Astralni plan. Ovo je već objašnjenje delovanje Centripetalne sile, jer radi se o uzlaznom luku svesti. U stanju ekstaze, uz veoma jak emotivni doživljaj, obično se javljaju odredjene slike, koje su malo ili ni malo povezane sa aktuelnim seksualnim činom. Centrifugalna sila na ovom planu deluje osećanjem realnosti slika. Inače, ovde je krajnji domet dejstva alkohola, koji se naziva halucinacijama, a droge direktno uvode svest na ovu ravan, gde običan čovek apsolutno nema mogućnost delovanja, dok istrenirani um može da raspozna okolinu i eventualno nastavi dalje uspinjanje uz planove svesti, koristeći naizmenično delovanje obe Sile.

Samo raspoznavanje slika uvodi Mentalni plan u čitavo dešavanje i do ove tačke dolaze svi koji su imali tu blagodet da osete ekstazu ljubavnog spoja. Prepoznavanje druge realnosti koju te slike predstavljaju kao i drugih zakonitosti ispoljenja, već predstavlja "očvršćenje" Mentalnog plana i ovde je mesto pravog susreta Boga i Čoveka. U ovoj tački (ili na ovom mestu) moguće je videti formiranje sveta, stvaranje formi ispoljenja i sticanje jasnih uvida o potpuno novom znanju.

Na Spiritualnom planu, uz uslov da oba ljubavnika imaju elastičan i istreniran razum, moguće je videti svetlosne oblike različite gustine kako se prelivaju, zauzimajući različite forme koje se trenutno menjaju postajući sasvim drugi oblik. Delovanje Centrifugalne sile na Spiritualnom planu daje jasno formiranje svesti, odnosno jasno vidjenje fokusiranog razuma, kao svetlosne lopte na primer. Uočavanje sopstvenog razuma na Primarnom planu i vidjenje razuma ljubavnog partnera u istom trenutku, uz voljno spajanje u jednu svest daje konačno jedinstvo svesti, daje okončanje puta i stvaranje Androgina.

I šta onda?

Ništa posebno, osim što se oboje osećaju preporodjeno, jer upravo su rodjeni na najvišoj mogućoj ravni. Ovo je tačka zajedničkog prosvetljenja i oni mogu da biraju izmedju smrti fizičkog tela i pretepanja svesti u Apsolut, ili mogu da odaberu da bivstvuju na svim planovima, čime postaju "stanovnici" sedme ravni Duha. Naravno, želja mora da bude uskladjena, jer upravo uskladjivanje želja, znači i uskladjen Duh, odnosno nivo svesti, tako da se ne može dogoditi da jedan hoće pretapanje u Apsolut, a drugi bivstvovanje u sopstvenom telu. Ukoliko oboje odluče da ostanu u svom fizičkom okruženju, počevši od sopstvenog tela pa na dalje, tada se spontano gubi želja za daljim fizičkim spajanjem, jer ostvaren je krajnji i konačni cilj. Ostatak života ima smisla jedino u podučavanju sledbenika, jer dostizanje konačnog cilja jednostavno briše draž bilo kakvog ovozemaljskog življenja.

Gde je orgazam u svemu ovome?

Orgazam je privilegija obične svesti, a služi kao osigurač za prekid visokog napona energije. U "Igri svesti" rekao sam da je orgazam trenutak istovremenog delovanja obe sile ili trenutak božanskog ispoljenja. Prvobitno delovanje obe sile bilo je istovremeno i Kosmički prasak je orgazmički prasak svesti, gde se za trenutak stvara nova iskra svesti u jednom odredjenom vidu i počinje nezavisno i istovremeno delovanje obe sile.

Kod ljubavnog para običnih smrtnika privlačno dejstvo Centrifugalne sile aktivira dejstvo Centripetalne sile, koja pak rezultira promenom stanja svesti. Tela počinju ritmički da se kreću oponašajući ritam kosmosa, ritam sabijanja i opružanja, dok svest takodje vibrira, samo u bržem ritmu do odredjenog nivoa lične svesnosti. Sve dok je delovanje obe sile naizmenično, dotle može da traje i sam ljubavni čin, jer prevaga jedne sile aktivira delovanje druge. Trenutak ravnoteže obe sile i njihovo istovremeno dejstvo dovodi do orgazma.

Kako se onda masturbriranjem dolazi do orgazma?

Za masturbaciju su potrebne ili jake emocije ili apstinencija, što uzrokuje spontanu želju za orgazmom kao prekidačem (doslovce) visokog napona. Emocije usmerene ka odredjenoj osobi aktiviraju energetski nivo, odnosno uzrokuju delovanje Centripetalne sile i kretanje ka uzlaznom luku svesti. Obzirom da je osećaj koji se javlja prepoznat od strane razuma, jer već postoji odredjeni model pražnjenja, put uzdizanja emocija doživljava se kao put ka orgazmu, kao jedinom mogućem cilju i tako dolazi do onanije. Obično je svest već usmerena ka voljenoj osobi i na taj način vrši se spajanje svesti na znatno nižem nivou, naravno bez znanja o suštini procesa. Neznanje o procesu i daje osećaj isključivo ličnog učešća u orgazmu, odnosno doživljaj orgazma samo sopstvene svesti. Oni parovi koji praktikuju zajednički orgazam samo su prepoznali da im kao takav donosi dublje zadovoljstvo od pojedinačnog doživljavanja pa, iako ne znaju šta zapravo rade, oni time spajaju svoje svesti na suptilnijem nivou.

Apstinencija predstavlja akumuliranje lične energije koja teži da se ispolji na neki način, a seksualno zadovoljenje traži velike količine energije. Poznato je da osoba koja je preokupirana nekim ciljem nema interesa za seks, jer je svu raspoloživu energiju usmerila samo u jednom pravcu. Masturbacija u slučaju apstinencije je svrha samoj sebi, a tada se obično u fokus prizivaju već vidjene slike seksualne aktivnosti ili poželjne a nepoznate osobe iz nekog časopisa ili sveta filma i slično. Ovim putem se lična energija usmerava, veoma jakim zrakom, ka toj osobi, iako ona ne zna šta zapravo svojim javnim pojavljivanjem može da uzrokuje. Upućivanje lične energije ka konkretnoj osobi svakako obogaćuje njen lični energetski bonus. Ovde leži uzrok masovne pojave foto modela, obnaženih lepotica i težnje za pojavljivanjem na svetskoj sceni. Što više muškaraca misli na tebe, ili čak onaniše misleći na tebe, to veću količinu energije okruženja primaš. Obzirom da je svakom čoveku potrebna energija drugih ljudi, ovim putem prima se znatno više energije, nego u konvencionalnim odnosima i ovo bi bio jedan od mogućih načina regeneracije.

Ja onanišem veoma retko, a to činim zbog apstinencije. Medjutim nikada nisam razmišljala o nekoj konkretnoj osobi, već bih se usmeravala samo na osećaj koji me je i naveo da to uradim.

I posle toga osećaš još jaču želju, to si propustila da kažeš. Usmeravanjem svesti na svoj polni organ, jer tu se nalazi osećaj koji te navodi na onanišeš, ti izvršiš cirkulaciju energije izmedju višeg i nižeg plana. 

Centrifugalno dejstvo je u osećaju potreba za seksom. Ulazak želje u svest je njeno Centripetalno delovanje i uzlazni luk, na banalnom nivou. Usmeravanje svesti na donji deo tela je ponovno delovanje Centrifugalne sile, koja ponovo aktivira Centripetalnu. Prenos svesti sa područja glave na niže i obratno, a ovo dešavanje nisi zapazila, dovodi do ritmičke promene dejstva sila i konačno njihovo istovremeno ispoljenje kroz orgazam. Što je prethodni energetski naboj bio jači, to je i orgazam jači. Vrlo prosto.

Pojačana želja za seksom posle onanije dolazi iz prohodnih energetskih kanala u tvom eteričnom telu, odnosno svest se, pod uticajem visokog energetskog napona, premešta na drugi nivo, koji u standardnom seksualnom odnosu služi kao odskočna daska za sledeći nivo svesti.

A ja sam se ponekad pitala da li sam nimfomanka...

Nisi nimfomanka, mada nekih elemenata ima. Nimfomanija je nekontrolisano kretanje energije i samim tim mimo svesti je, odnosno mimo razuma. Nimfomanka oseća neprekidnu želju, koja ne može da se zadovolji, a zapravo se radi o neuskladjenosti nivoa energije. Lek za nimfomaniju je duhovni trening i učenje 

prepoznavanja i kanalisanja lične energije. Za pravo spajanje potrebna je osoba sličnog duhovnog nivoa, a nimfomani jednostavno ne prepoznaju prave partnere, jer goni ih slepa želja za spajanjem. Zajedničke crta izmedju tebe i klasične nimfomanke je to što obe lako skliznete u ekstatično stanje svesti. Razlika je u tome što ti možeš svesno da odlučiš o tome, a ona ne.

Posle svega rečenog pitam se s kim da vodim ljubav.

Nema razloga za brigu. Tehnički gledano možeš bilo sa kim, jer viši nivo svesti pozitivno deluje na niži, vremenom uslovljavajući njegov porast. Ako hoćeš pravo zadovoljenje, tada ćeš ljubav voditi samo sa adekvatnim muškarcem koji zadovoljava prvenstveno tvoj nivo svesti.

Savet: prepusti se svom Biću ono će znati da prepozna i pravi trenutak i pravu osobu.