Ljubomora

Društvo se okupilo na nekoj proslavi. Medju nama je prelepa crnka duge kose, na koju možda i ne bih obratila pažnju da on nije opčinjeno zurio u nju. Plešući samnom upitao je za dozvolu da pleše sa njom. »Nemoj to da mi radiš« – bila je moja spontana rečenica. »Znaš da mrzim kada mi se nešto brani« – odgovorio je. I plesao je sa njom.

U meni je vijala aždaja bljujući vatru očaja, besa, nemoći. Aždaja ljubomora.

Znam da sam u njegovom životu nešto posebno, ali uvek kada svoju pažnju poklanja drugoj ženi ja osetim strašnu ljubomoru. Zašto?

U nečijem životu se može biti poseban na mnogo načina, stoga je najpre neophpodno ispitati na koji si to način posebna, a na koji bi želela da jesi, jer ove dve stvari su očigledno u nesaglasju.

Ti njemu dosta značiš, to je neosporno, medjutim... Androgina svest je onaj krajnji i konačni cilj ka kome (nesvesno i u neznanju) teže svi ljubavnici oduvek. Vas dvoje se volite, to je neosporno, ali i u toj privlačnosti, nazvanoj ljubav, postoje stepeni gradacije sve do apsolutnog spajanja, a vas dvoje ste ipak prilično razdvojeni, prema toj skali, iako ste osetili neodoljivu privlačnost na samom početku.

Krenimo od početka. Spojila vas je iskra strasti koja je trenutno napravila požar. Pod uticajem, spontanog opuštanja nesvesno ste se otvorili jedno prema drugom, čime ste aktivirali Primarni plan. Seks, koji je trebao da bude »dezert« te večeri, pretvorio se u kulminirajuću razmenu energije, čija snaga vas je odvela još dublje u Primarno. Medjutim, odraz Neizrecivog bio je prejak, pa je razum preuzeo ulogu kontrolora i oboje ste se, ponovo nesvesno, zatvorili u okvire sopstvenih Sekundarnih ličnosti. Ono što je u začetku bio hir, neobavezna igra čula, zbog elementa zabranjenog pretvorilo se u vezu, uprkos zabrani nametnutoj od strane okruženja. Kršenje zabrane predstavlja rušenje okvira konvencionalnog, odnosno delimičnog rušenja Sekundarne ličnosti, čime se ponovo čini »prilaz« Primarnom. Tako su dva elementa, koja potiču iz Primarnog plana: razbuktala strast i probijanje okvira Sekundarne ličnosti, dovela do uzajamnog vezivanja i nečega što liči na ljubav, odnosno mogućnost spajanja i pretapanja jedno u drugo.

Medjutim, nagli prodor iskonskog ili Primarnog, eruptivno je delovao na vašu svakodnevnu svest, koja je reagovala unutrašnjim strahom zbog nekontrolisanog širenja polja svesti. Zbog toga je razum, u nemogućnosti da obuhvati i razume sva dešavanja, ponovo prikupio energiju svesti u poznate okvire, ostavljajući sećanje na Primarni doživljaj, kao iskustvo kojim se treba pozabaviti razumevanjem. Ono što je od Primarnog ostalo samo je njegov nagoveštaj, iskazan kroz labavu naklonost koju si ti (a i on) proglasila za ljubav.

Strast se uporedjuje sa vatrom, često i poistovećuje, što je sasvim ispravno poredjenje. Vatra je najprijatnija kada je na pristojnoj udaljenosti, preblizu je neizdrživa, a predaleko se ne oseća. Razum je taj, u slučaju konkretnog plamena, koji procenjuje koja je udaljenost najbolja. U slučaju strasti dogadja se isto: razum pojedinaca procenjuje bezbednu udaljenost od vatre strasti, tako da se toplina oseća, ali ipak ne boli. I tu udaljenost ljudi prozvaše ljubav.

Mera udaljenosti od vatre strasti predstavlja meru odaljenosti od partnera, gde je Sekundarna ličnost, sa zahtevima i pravilima, zapravo granica preko koje nije bezbedno prelaziti. Na toj granici se odvija komunikacija, tu se pokušava naći sličnost u karakteru, tu se najbliže prilazi jedno drugom, tu se odvija seks. I to ljudi nazvaše vodjenjem ljubavi.

Ljubomora je sasvim logična posledica takvog odnosa. Ljubomoru je stvorio razum, postavljanjem pomenute granice, jer svako dalje uzmicanje partnera, van granice prijatne toplote »ljubavi«, daje osećaj »hladno«. »On se ohladio prema meni.« Zar ova rečenica nije više, nego poznata? Primicanje nekog drugoj osobi suprotnog pola već znači mogućnost daljeg odmicanja od tebe pa će njegova »toplota« grejati nju, a tebi će biti »hladno oko srca«.

Ova paradigma najbolje je ilustrovana na Tarotovoj Arkani sa brojem 15 – Djavo. Na slici su prikazani muškarac i žena, različite boje puti, koji su labavo privezani jedno za drugo omčama koje su im oko vrata. Žena u jednoj ruci drži kraj uzice. Iza njihovih ledja je djavo.

Ovaj simbol predstavlja arhetipski model veze (vezivanja) muškarca i žene, koji nisu spojeni suštinom već formom. Vezu u rukama drži žena i ona je ta koja će muškarca povući nazad, kada oseti da se udaljio od nje, odnosno kada oseti da će on otići van njenog domašaja. Naravno, ovo ne znači da muškarci nisu ljubomorni, omča koja ih oboje povezuje takodje jasno signalizira da se ona sprema na odlazak, kada će on nju povući nazad. Da li je ovo ljubav? I da li je ova situacija već vidjena u životu?

Jednom prilikom si rekao da ljubomora nastaje na Astralnom planu. Pojasni mi to malo.

Veza uspostavljena delimičnim probojem okvira Sekundarnih ličnosti, uslovila je razmenu energije, koja se manifestuje kao razmena emocija, a one po svojoj suštini pripadaju Astralnom planu. Ljubomora se i doživljava kao osećaj, kao emocija i to veoma bolna. U pitanju je samo »zatezanje niti« stvorenog energetskog fluida, a ljubomora je zapravo odraz straha da će te niti biti i prekinute, čime nema prijatnog dotoka energije (»voljene« osobe) sa bezbedne udaljenosti. Primanje energije uvek prija, bilo da je u pitanju hrana, bilo spavanje. Teško budjenje i slast jutarnjeg sna u suštini sadrže isti mehanizam kao i ljubomora.

Po tome isti mehanizam deluje i kod unošenja hrane.

Hrana je materijalizovana energija i kao takva podleže zakonima fizičke ravni, odnosno jednog trenutka dolazi do fizičkog zasićenja. Emocije pripadaju planu zgusnute ali nematerijalizovane energije, mada se čovek može zasititi i emocijama.

Jedno glupo pitanje: može li se energijom iz hrane nadoknaditi energija izgubljena od strane partnera?

Pitanje uopšte nije glupo. U psihologiji je poznato da je hrana najčešća nesvesna zamena za nedostajući seks. Ono što ti se učinilo glupim je namera da zapravo pitaš: Ako on pokloni pažnju drugoj ženi, hoće li mi hrana trenutno popraviti raspoloženje? Odgovor je i u ovom slučaju pozitivan, medjutim, za, asimilaciju energije iz hrane potrebno je odredjeno vreme, a tebi energija treba u profinjenijem vidu i to odmah. Idealan lek za takvu situaciju je flertovanje sa drugom osobom suprotnog pola. Flert ukazuje da su kanali delimično otvoreni, ali ipak dovoljno da se izvrši razmena energije. I tako, dok on igrajući flertuje sa njom, ti si mogla za stolom da flertuješ sa nekim drugim. Delujući centrifugalno prema trećim osobama, vi istovremeno centripetalno delujete jedno prema drugome. Prevagom dejstva Centripetalne sile ponovo počinje da deluje Centrifugalna sila spajajući vas i vi ćete se posvadjati, kao najnormalnija reakcija u datoj situaciji. Privlačna sila delovaće eruptivnim izlivom energije jedno prema drugome, a erupcija lične energije manifestuje se ili kroz bes ili kroz strast. Obzirom da ste na javnom mestu, jedino što možete da uradite je da se posvadjate.

I time pokvarimo veče svima koji su prisutni.

Oni takodje učestvuju u igri razmene energije. Po prirodi stvari već zajedničko sedenje za stolom i konverzacija predstavljaju razmenu i uzajamno mešanje energija svih prisutnih, što stvara dobro raspoloženje. Energetski koncept uvek biva narušen pojavljivanjem nove osobe, koja nije prvobitno učestvovala u stvaranju »energetskog koncerna«. Uzmi kao primer bilo koju situaciju veselog društva i ulazak nove osobe u to društvo. Svi se u jednom trenutku povlače u sebe, a nelagodno se oseća i pridošlica. Konvencionalnim prihvatanjem novog člana ponovo počinje lagano opuštanje i prihvatanje njegove energije u nov energetski sklop. Ponekad se zabava nastavi zajedno sa novom energijom (osobom), ponekad se nastavi bez nje (dok se pridošlica i dalje oseća nelagodno), a ponekad se prekine. Sve zavisi od prethodne jačine, odnosno koncentracije energije ili od spremnosti prisutnih da prihvate tu novu osobu.

Situacija u kojoj ste bili specifična je utoliko što nije nova osoba narušila energetsku »konstelaciju« već ste vas dvoje, pojačanim energetskim zračenjem, promenili kvalitet dešavanja. Dok je tenzija lagano rasla svi su (nesvesno ili svesno) uživali u povećanom nivou energije, jer primali su je više, nego pre toga. Vašom erupcijom energije kroz svadju oni bi primili pravi energetski udar, zbog čega bi bili primorani da se zatvore u sopstvene okvire, a zatim bi ste vas dvoje povlačenjem u ćutanje, »da ne bi ometali ostale da se zabavljaju«, potpuno poremetili zajednički fluid i svima je veče pokvareno. Posmatrači će sutradan, zbog pojačanog energetskog priliva u sopstvenoj svesti, onima koji nisu bili prisutni, ispričati skandal od prethodne večeri, uživajući u priči. Uživanje donosi vraćanje dogadjaja kroz filter razuma, razblaživanje energetskog naboja do tačke podnošljivog, odnosno prijatnog. No, isto bi se desilo, mislim na priču o tome »šta se dogadjalo sinoć« i da nije bilo vaše svadje, samo tada ne bi imali konkretnu situaciju za opisivanje. Komentar bi ukratko glasio: »Bilo je toliko lepo da se ne može opisati«. A ne može se opisati, jer razum nema tačku oslonca koja mu je poznata, u vidu konkretnog dogadjaja, jedino što mu preostaje je vraćanje čistog osećaja i njegovo ponovno proživljavanje, ali bez verbalnih komentara.

Vratimo se ljubomori. Ponekad je osećam i kada ode negde sam, bez mene. Tada nema konkretne opasnosti, a ja sam ipak ljubomorna.

Ponovo kalkulacija razuma. Kada je negde sam, bez tvog nadzora, tada neometano može da flertuje sa drugim ženama, a ti nisi tu da to sprečiš. Da li on to zaista radi, druga je stvar. Tvoj razum je iskalkulisao mogući gutibak energije partnera i odmah te alarmirao osećajem ljubomore. Zato se, kada se on vrati, ponašaš ljubaznije nego obično, tačnije šalješ svoju energiju u jačem snopu, čime istovremeno pokušavaš da uzmeš njegovu da bi nadoknadila izgubljeno. Ili ti barem tako misliš. Ukoliko on ne odgovori na energetski zadovoljavajući način, tvoj razum će to okarakterisati kao »već je zasićen energijom druge žene« i tvoja umišljena ljubomora postaće još jača. Šta misliš, zašto muškarci idu na fudbalske utakmice? Da bi primili tudju energiju i istovremeno eruptivno izbaciji svoju. Neprekidna istovetna razmena energije uvek dovodi do zasićenje, odnosno pretvaranja poznatog u iskustvo, a o tome smo već govorili.