Seks je smisao življenja

Imam (ili sam imala) cilj, svrhu i smisao sopstvenog života, sve dok se on nije pojavio. Sada je sve palo u vodu. Sećam se šta sam želela, šta planirala, ali sada želim samo njega, sve ostalo je nevažno.
Da li su ciljevi koje postavljamo u životu samo zamena za dobar seks koji nam nedostaje?

Seks zaista jeste cilj i svrha življenja, ma koliko se sada puritanci zgrozili na ovu izjavu. Uostalom, ovaj tekst i nije namenjen puritancima, već onima koji širom otvorenih očiju žele da sagledaju suštinu života. Zato ću ponoviti: seks jeste cilj i svrha življenja. Medjutim, u zavisnosti od nivoa svesti različiti su i nivoi seksa koji mogu da zadovolje svrhu koju odredjena svest ima. Iskonska potreba svesti je spajanje sa drugom svešću. Iz tog osnovnog motiva počinju potrebe za prisustvom drugih ljudi, potreba za druženjem, prijateljstvima i konačno za ljubavlju osobe suprotnog pola.

Svest je manifestacija energije, ispoljava se i formira kroz ispoljenu, odnosno primljenu energiju. Svaki kontakt izmedju dve osobe podrazumeva razmenu energije. Razgovor, rukovanje, pogledi, uvek u pozadini nose emocije, koje su odraz lične energije. Seks, kao vrhunski doživljaj u emotivnom vidu, predstavlja najjači transfer energije izmedju dve osobe. Kao što rekoh, u zavisnosti od nivoa svesti učesnika, seks zadovoljava različite nivoe.

Za ljude nižih ravni svesti, seks dovodi do oplodnje, što je za te ljude njegova prevashodna funkcija. Nešto razvijenija svest, odnosno svest više ravni, u seksu nalazi vrhunsko zadovoljstvo, a oplodnja se doživljava kao nužno zlo, koje bi trebalo izbeći na svaki način.

Za svesti visokih ravnih Duha, seks predstavlja otvaranje i diferencijaciju različitih pod-ravni Duha, a oplodnja se dogadja na duhovnom planu u smislu obogaćivanja sopstvene svesti, kao i udruživanja sa drugom svešću koja takodje učestvuje u svemu sa istim ciljem.

Iskonska potreba za krajnjim ujedinjenjem dve svesti u jednu svest, putem spajanja na svim planovima, na prvom mestu započinje na fizičkoj ravni. Dve osobe prvenstveno se sreću na planu tela, bilo da je u pitanju prisustvo, koje podrazumeva prisustvo tela kao nosioca svesti, bilo da je u pitanju neposredan kontakt dva naga tela. Svaki kontakt izmedju dve osobe suštinski predstavlja kontakt dve svesti, sa krajnjim ciljem ujedinjenja u jednu svest. (Govorim o željenim i namernim kontaktima, izuzimajući prisilne ili poslovne odnose.) Ova ujedinjenja se dogadjaju opet u zavisnosti od nivoa ravni, svakodnevno, ali u različitom intenzitetu. Onaj krajnji cilj, stvaranje ujedinjene, Androgine svesti, dešava se ipak veoma retko i kod mnogih, traje veoma kratko.

Ti, kao jedinka, iskonski imaš samo jedan cilj, ali pošto tvoja svest nije potpuno očišćena od stečenih naslaga iskustava, kojih se nisi oslobodila već pretvorila u mehaničnost, odnosno navike, logično je da se trudiš da pronadješ smisao. Traženje smisla, odnosno stremljenje ka njemu predstavlja težnju Duha za oslobodjenjem.

Imala sam dva cilja i oba su zahtevala duhovni rad: jedan je da završim fakultet, a drugi da postanem javna ličnost. Sada ne samo što nemam unutrašnju potrebu za njima, već nemam ni interesovanja. Vreme provedeno bez njega trošim tako što mislim o njemu.

Čvrsto uspostavljena energetska veza deluje i kada niste zajedno, tako da se uzajamna razmena energije nastavlja, ovo već znaš. Medjutim, korisnije će biti da analiziramo ciljeve koje si postavila kao surogat.

Postati javna ličnost bio je jedan od postavljenih ciljeva. Šta to znači biti javna ličnost, ako ne neko ko je u centru pažnje javnosti. Interesovanje ljudi bilo bi upereno ka tebi, interesovanje onih ljudi koji svoj raspoloživi višak energije rasipaju unaokolo prema ljudima za koje smatraju da su zanimljivi. Javna ličnost, kao centar pažnje, predstavlja centar sabiranja energije svih onih koji je voljno upućuju svojim interesovanjem. Znači, postala bi centar akumulacije energije drugih ljudi. Da bi transfer bio optimalan, tu smo se složili, potrebno je da poznaješ osobu koja ti upućuje svoju energiju. Kao javna ličnost primala bi energiju mase i to bi ti prijalo, ali šta je svetlost reflektora u poredjenju sa laserskim zrakom? Osim toga, javno priznanje godilo bi samo tvojoj sujeti, a sujeta je štit lažnom ispoljenju jer javnost te nikada ne može upoznati u potpunosti. Javnosti bi prezentirala svoju Sekundarnu ličnost, prilagodjenu datim okolnostima. Koliko energije možeš kvalitetno da primiš kroz svoju Sekundarnu ličnost, a koliko kroz Primarnu koja se javlja kada je ljubavni odnos kvalitetan?

Drugi cilj bio je fakultet. Želiš da obogatiš svoj Duh znanjem koje će ti doneti razumevanje. Dobićeš naučno znanje, iz koga ćeš pokušajem dolaziti do Gnostičkog znanja, čime ćeš obogatiti sopstveni Duh. Medjutim, još jedan razlog leži iza te želje, a to je potreba Sekundarne ličnosti da diplomom verifikuje sopstveni intelekt, jer ljudi se medjusobno prepoznaju na osnovu papira sa pečatom koji se zove diploma. Ne želiš doživotno da ostaneš računovodja, želiš nešto više od toga. Sve je to u redu, ali na nivou Sekundarne ličnosti. Primarno sa tim nema nikakve veze, a za Duhovnu evoluciju potpuno je nevažno kojom se profesijom baviš, pod uslovom da se sa tom profesijom ne identifikuješ, čime se potpuno predaješ uticaju Sekundarne ličnosti.

Sve je to u redu, razumem šta hoćeš da mi kažeš, ali ja čak i na poslu ne mislim o onome što radim, što može da uzrokuje fatalne greške. Osim toga, svest o potrebi fizičke egzistencije deluje dovoljno snažno i ja odlazim na posao, da bih zaradila novac koji mi je neophodan, iako bih najradije ostala u krevetu sa njim.

Tačka odluke da ustaneš iz kreveta, obučeš se i odeš na posao, predstavlja jasno vidljivu raskrsnicu izmedju Primarnog i Sekundarnog. Potreba da ostaneš u krevetu i prepustiš se dejstvu Primarnog kroz spajanje, je onaj iskonski poriv koji te vuče ka Androginu. Odluka da se ipak obučeš i odeš na posao govori da se radije vraćaš Sekundarnom, odnosno da još uvek nisi spremna da se prepustiš cilju. Zašto jednostavno ne ostaneš u krevetu i prepustiš se osećaju ekstaze koja će te eksplozijom svesti prevesti u novo bivstvovanje?

To bi, značilo moju smrt, zar ne?

Svest, koja si ti ili on svejedno, ne bi više boravila u telu na dotadašnji način. Zar je važno da li je telo ostalo u predjašnjem obliku?

Ovo pomalo plaši.

Ovo pomalo govori da još nisi spremna za ostvarenje cilja ka kome iskonski težiš. Dobro je što ga postepeno postaješ svesna, možda ga jednog dana i ostvariš. Do tada, u nemogućnosti da ga odbaciš, ostaje ti neodredjena patnja iskazana kroz želju koja te ne napušta. Želja za ljubavnikom uvek je želja za Androginom, znala ti to ili ne.

Bez obzira na silinu želje koju osećam, ipak bih rekla da on nije onaj pravi sa kojim bi se to moglo ostvariti.

Za ostvarenje cilja potrebna je osvešćenost oba učesnika. Svako može da bude onaj pravi, a nije jedino zbog nivoa svesti u kome je trenutno, odnosno spremnosti da se ide dalje u duhovnom smislu. Androgin je ujedinjena svest, a svest se može ujediniti samo ako je potpuno svesna sopstvenosti. No, strast deluje bez obzira na osvešćenost ili neosvešćenost, jer svojom snagom deluje razorno na sve što je veštački stvoreno. Strast dolazi iz Primarnog, ne pitajući za dozvolu i vodi Biće u primarno stanje ne mareći za Sekundarno. Snaga Sekundarnog, razvijana godinama, deluje takodje snažno s druge strane, a najjači argument si navela malopre: strah. Strah od gubitka sopstvenosti, strah od gubitka samog života.

Adam i Eva isterani su iz Raja (na zemlju), a na ulasku u Rajski vrt postavljen je Heruvim sa plamenim mačem. Povratak u Raj podrazumeva savladavanje plamenog mača Heruvimovog i povratak iz zemaljskog življenja nazad u rajske vrtove, gde nije potrebno brinuti o egzistenciji. Razmisli malo o ovome.

Vodili smo ljubav!

Konačno se dogodilo! Vodili smo ljubav (mada je sve ipak bilo samo probijanje leda, ali svidja mi se ovaj izraz). Inicijativa je bila moja, želja je bila obostrana, ali... Bili smo ograničeni vremenom. Želela sam ritualno spajanje, ovakva osećanja, kakva su u meni, trebalo je staviti na pijedestal izvodjenjem obreda ljubavnog čina. Medjutim, moja nestrpljivost učinila je da to bude ishitreno i ograničeno vremenom.

Ipak, trajalo je dovoljno dugo da ga osetim celim svojim bićem. Otvorila sam se upila ga i osetila skoro u potpunosti. Kroz glavu mi prodje misao: samo seks prožet emocijama daje potpuno zadovoljstvo.

On odlazi, Hronos je neumoljiv kada postanemo njegove sluge. On odlazi, ipak on je u meni. Posmatram aranžman na brzinu svučene i razbacane odeće po sobi, uživam u prizoru, uživam u sopstvenom postojanju i srećna sam. Istuširaću se tek sutra, želim da ga što duže zadržim u sebi. Želim da ostane u meni. Želim ga.

Draga moja, upravo si doživela trenutak potpunog delovanja Centrifugalne sile i njeno prizemljenje.

Osećam se kao u stanju pijanstva, iako nisam popila ni kap alkohola.

Alkohol pomera granicu razuma, širi njegovo polje delovanja i istovremeno slabi fokus percepcije. Dobro poredjenje je sa fokusiranjem sočiva dvogleda. Širi fokus daje zamagljenu sliku, a isto važi i za razum. Širenje okvira percepcije, okvira razuma, dovodi do upliva Neispoljenog i samim tim do promene u svesti. Jedino što razum može da registruje u takvoj situaciji je promenjena svest, pomešana sa utiscima uobičajenih dogadjanja u okolini, koja su mu poznata. Jače delovanje alkohola daje jače širenje razuma sve do tačke (ili još bolje - polja) kada se fokus potpuno gubi i tu prestaje sećanje na aktuelna dogadjanja.

U seksualnom odnosu dešava se isto. Pod dejstvom Centrifugalne sile razum se širi obuhvatajući i do tada nepoznata područja. Svakako ti je poznato da razum u ljubavi ne igra nikakvu ulogu i ma koliko se trudio da te odvrati racionalnim argumentima, ma koliko ti bila jasna besmislenost aktuelne ljubavne veze, razum jednostavno nema uticaja.

Gimnasticiranje seksualnim putem, odnos koji se često dešava pri sporadičnim kontaktima neosvešćenih pojedinaca, u korenu sadrži čisto delovanje razuma. Osoba koja se upušta u takve odnose, racionalno odlučuje da te večeri ode u krevet sa odredjenom osobom, samo da bi se zabavila i tako prekinula monoton život kakav inače vodi. Iza svega ipak stoji želja da se tim putem pronadje adekvatan partner, koji će zadovoljiti ne samo telesnu požudu već i dublje nivoe duha. Ovo je arhetip koji deluje preko svih pojedinaca, ma koliko ga oni ne bili svesni. Na kraju svaki "sportista" pronadje srodnu dušu sa kojom poželi da vodi ljubav do kraja života i rado će ga menjati za razbludan život kakav je vodio do tada.

Jako delovanje razuma, u ovakvim seksualnim odnosima, uvek donosi notu nezadovoljstva, jer nije ispunjen iskonski cilj: pravo ljubavno spajanje dveju duša. Da bi do spajanja duša došlo potrebno je da oboje budu otvoreni jedno prema drugome, lična energija direktno se usmerava ka voljenoj osobi i tako dolazi do spajanja svesti, koje još možemo nazvati i zaljubljenost. Spajanje svesti u jednu svest i jeste formiranje Androgina, božanskog bića koje je i muško i žensko istovremeno. Povratak Bogu možemo reći, upotrebom drugog termina. Ovo je praiskonski cilj svakog ljubavnog spajanja muškarca i žene, ma koliko oni ne znali za ovaj sveti završetak.

Šta ljude sprečava da dopru do tog krajnjeg nivoa, da oforme Androgina?

Njihov sopstveni razum, kao i strah od nepoznatog, odnosno Neizrecivog. Razum ima ulogu analitičara, sakupljača iskustava radi obogaćivanja lične svesti. Ovo je definicija koju sam mnogo puta ponovio i koju ću mnogo puta ponoviti. Cilj duhovne evolucije svake lične svesti je da kroz obogaćivanje razuma iskustvima proširi njegovo polje delovanja i jasnim uvidom osvetli čitavo područje Čiste svesti. Mudraci su prilično učinili na ovom planu, ali cilj je baš svakog pojedinca da učini isto: da sopstvenim razumom razume Neispoljeno i tako ga pretvori u Apsolut.

Obzirom da je razum od samog postanka čoveka njegov gospodar, umesto da mu bude sluga, dešavanja koja se zovu život, bolest i smrt su neminovna posledica. Pokušaj razumevanja okruženja doveo je do razvitka nauke i tehnike. Nauka je precizno razradjen opis spoljašnjeg sveta i proučavanje mehanizma njegovog delovanja. Tehnika je proizašla iz nauke jednostavnim kopiranjem prirodnih principa ili varijacija ispoljenja. Tehnika je čoveku donela dobro, jer omogućuje mu da manje truda uloži za očuvanje fizičkog ispoljenja - sopstvenog tela, kao nosioca života i, samim tim daje mu više vremena za duhovne aktivnosti. Medjutim, jedino ubrzani razvoj svesti može da dovode do većeg stepena osvešćenja, a za to je potrebna razumska odluka. Svetom vlada razum i kao takav on se trudi da svoju poziciju što bolje učvrsti, te su duhovni ljudi primorani da se kriju, bilo da odlaze u osamu planinskih pećina ili manastira, bilo da se kriju iza maske intelektualnosti kada se nadju medju ostalim ljudima razumskog tipa.

Vratimo se osnovnoj temi, ljubav kao osećaj pijanstva. Već sam rekao da je u pitanju jako delovanje Centrifugalne sile, koja širi polje percepcije ali, obzirom da razum funkcioniše u okviru poznate šeme stvarnosti, širenje dovodi do obuhvata nepoznate realnosti za koju nema podloge u postojećoj strukturi, te samim tim jasno delovanje razuma ne postoji. U pravom ljubavnom odnosu ovaj osećaj naziva se ekstaza. Istreniran razum može da funkcioniše i na ovom planu zapažajući promene, ali samo kada prihvata nova iskustva kao sasvim drugačiju realnost, u kojoj vladaju drugi zakoni. Kod običnog čoveka u ovom stanju svesti, ako uopšte stigne do njega, prekida se sećanje na bilo šta. Isto kao u stanju dubokog pijanstva.

Tehničko objašenjenje ekstaze bilo bi sledeće: spoj na fizičkom planu, putem direktnog seksualnog spajanja, uz dodavanje energije emocija, vrši prenos svesti na Astralni plan. Ovo je već objašnjenje delovanje Centripetalne sile, jer radi se o uzlaznom luku svesti. U stanju ekstaze, uz veoma jak emotivni doživljaj, obično se javljaju odredjene slike, koje su malo ili ni malo povezane sa aktuelnim seksualnim činom. Centrifugalna sila na ovom planu deluje osećanjem realnosti slika. Inače, ovde je krajnji domet dejstva alkohola, koji se naziva halucinacijama, a droge direktno uvode svest na ovu ravan, gde običan čovek apsolutno nema mogućnost delovanja, dok istrenirani um može da raspozna okolinu i eventualno nastavi dalje uspinjanje uz planove svesti, koristeći naizmenično delovanje obe Sile.

Samo raspoznavanje slika uvodi Mentalni plan u čitavo dešavanje i do ove tačke dolaze svi koji su imali tu blagodet da osete ekstazu ljubavnog spoja. Prepoznavanje druge realnosti koju te slike predstavljaju kao i drugih zakonitosti ispoljenja, već predstavlja "očvršćenje" Mentalnog plana i ovde je mesto pravog susreta Boga i Čoveka. U ovoj tački (ili na ovom mestu) moguće je videti formiranje sveta, stvaranje formi ispoljenja i sticanje jasnih uvida o potpuno novom znanju.

Na Spiritualnom planu, uz uslov da oba ljubavnika imaju elastičan i istreniran razum, moguće je videti svetlosne oblike različite gustine kako se prelivaju, zauzimajući različite forme koje se trenutno menjaju postajući sasvim drugi oblik. Delovanje Centrifugalne sile na Spiritualnom planu daje jasno formiranje svesti, odnosno jasno vidjenje fokusiranog razuma, kao svetlosne lopte na primer. Uočavanje sopstvenog razuma na Primarnom planu i vidjenje razuma ljubavnog partnera u istom trenutku, uz voljno spajanje u jednu svest daje konačno jedinstvo svesti, daje okončanje puta i stvaranje Androgina.

I šta onda?

Ništa posebno, osim što se oboje osećaju preporodjeno, jer upravo su rodjeni na najvišoj mogućoj ravni. Ovo je tačka zajedničkog prosvetljenja i oni mogu da biraju izmedju smrti fizičkog tela i pretepanja svesti u Apsolut, ili mogu da odaberu da bivstvuju na svim planovima, čime postaju "stanovnici" sedme ravni Duha. Naravno, želja mora da bude uskladjena, jer upravo uskladjivanje želja, znači i uskladjen Duh, odnosno nivo svesti, tako da se ne može dogoditi da jedan hoće pretapanje u Apsolut, a drugi bivstvovanje u sopstvenom telu. Ukoliko oboje odluče da ostanu u svom fizičkom okruženju, počevši od sopstvenog tela pa na dalje, tada se spontano gubi želja za daljim fizičkim spajanjem, jer ostvaren je krajnji i konačni cilj. Ostatak života ima smisla jedino u podučavanju sledbenika, jer dostizanje konačnog cilja jednostavno briše draž bilo kakvog ovozemaljskog življenja.

Gde je orgazam u svemu ovome?

Orgazam je privilegija obične svesti, a služi kao osigurač za prekid visokog napona energije. U "Igri svesti" rekao sam da je orgazam trenutak istovremenog delovanja obe sile ili trenutak božanskog ispoljenja. Prvobitno delovanje obe sile bilo je istovremeno i Kosmički prasak je orgazmički prasak svesti, gde se za trenutak stvara nova iskra svesti u jednom odredjenom vidu i počinje nezavisno i istovremeno delovanje obe sile.

Kod ljubavnog para običnih smrtnika privlačno dejstvo Centrifugalne sile aktivira dejstvo Centripetalne sile, koja pak rezultira promenom stanja svesti. Tela počinju ritmički da se kreću oponašajući ritam kosmosa, ritam sabijanja i opružanja, dok svest takodje vibrira, samo u bržem ritmu do odredjenog nivoa lične svesnosti. Sve dok je delovanje obe sile naizmenično, dotle može da traje i sam ljubavni čin, jer prevaga jedne sile aktivira delovanje druge. Trenutak ravnoteže obe sile i njihovo istovremeno dejstvo dovodi do orgazma.

Kako se onda masturbriranjem dolazi do orgazma?

Za masturbaciju su potrebne ili jake emocije ili apstinencija, što uzrokuje spontanu želju za orgazmom kao prekidačem (doslovce) visokog napona. Emocije usmerene ka odredjenoj osobi aktiviraju energetski nivo, odnosno uzrokuju delovanje Centripetalne sile i kretanje ka uzlaznom luku svesti. Obzirom da je osećaj koji se javlja prepoznat od strane razuma, jer već postoji odredjeni model pražnjenja, put uzdizanja emocija doživljava se kao put ka orgazmu, kao jedinom mogućem cilju i tako dolazi do onanije. Obično je svest već usmerena ka voljenoj osobi i na taj način vrši se spajanje svesti na znatno nižem nivou, naravno bez znanja o suštini procesa. Neznanje o procesu i daje osećaj isključivo ličnog učešća u orgazmu, odnosno doživljaj orgazma samo sopstvene svesti. Oni parovi koji praktikuju zajednički orgazam samo su prepoznali da im kao takav donosi dublje zadovoljstvo od pojedinačnog doživljavanja pa, iako ne znaju šta zapravo rade, oni time spajaju svoje svesti na suptilnijem nivou.

Apstinencija predstavlja akumuliranje lične energije koja teži da se ispolji na neki način, a seksualno zadovoljenje traži velike količine energije. Poznato je da osoba koja je preokupirana nekim ciljem nema interesa za seks, jer je svu raspoloživu energiju usmerila samo u jednom pravcu. Masturbacija u slučaju apstinencije je svrha samoj sebi, a tada se obično u fokus prizivaju već vidjene slike seksualne aktivnosti ili poželjne a nepoznate osobe iz nekog časopisa ili sveta filma i slično. Ovim putem se lična energija usmerava, veoma jakim zrakom, ka toj osobi, iako ona ne zna šta zapravo svojim javnim pojavljivanjem može da uzrokuje. Upućivanje lične energije ka konkretnoj osobi svakako obogaćuje njen lični energetski bonus. Ovde leži uzrok masovne pojave foto modela, obnaženih lepotica i težnje za pojavljivanjem na svetskoj sceni. Što više muškaraca misli na tebe, ili čak onaniše misleći na tebe, to veću količinu energije okruženja primaš. Obzirom da je svakom čoveku potrebna energija drugih ljudi, ovim putem prima se znatno više energije, nego u konvencionalnim odnosima i ovo bi bio jedan od mogućih načina regeneracije.

Ja onanišem veoma retko, a to činim zbog apstinencije. Medjutim nikada nisam razmišljala o nekoj konkretnoj osobi, već bih se usmeravala samo na osećaj koji me je i naveo da to uradim.

I posle toga osećaš još jaču želju, to si propustila da kažeš. Usmeravanjem svesti na svoj polni organ, jer tu se nalazi osećaj koji te navodi na onanišeš, ti izvršiš cirkulaciju energije izmedju višeg i nižeg plana. 

Centrifugalno dejstvo je u osećaju potreba za seksom. Ulazak želje u svest je njeno Centripetalno delovanje i uzlazni luk, na banalnom nivou. Usmeravanje svesti na donji deo tela je ponovno delovanje Centrifugalne sile, koja ponovo aktivira Centripetalnu. Prenos svesti sa područja glave na niže i obratno, a ovo dešavanje nisi zapazila, dovodi do ritmičke promene dejstva sila i konačno njihovo istovremeno ispoljenje kroz orgazam. Što je prethodni energetski naboj bio jači, to je i orgazam jači. Vrlo prosto.

Pojačana želja za seksom posle onanije dolazi iz prohodnih energetskih kanala u tvom eteričnom telu, odnosno svest se, pod uticajem visokog energetskog napona, premešta na drugi nivo, koji u standardnom seksualnom odnosu služi kao odskočna daska za sledeći nivo svesti.

A ja sam se ponekad pitala da li sam nimfomanka...

Nisi nimfomanka, mada nekih elemenata ima. Nimfomanija je nekontrolisano kretanje energije i samim tim mimo svesti je, odnosno mimo razuma. Nimfomanka oseća neprekidnu želju, koja ne može da se zadovolji, a zapravo se radi o neuskladjenosti nivoa energije. Lek za nimfomaniju je duhovni trening i učenje 

prepoznavanja i kanalisanja lične energije. Za pravo spajanje potrebna je osoba sličnog duhovnog nivoa, a nimfomani jednostavno ne prepoznaju prave partnere, jer goni ih slepa želja za spajanjem. Zajedničke crta izmedju tebe i klasične nimfomanke je to što obe lako skliznete u ekstatično stanje svesti. Razlika je u tome što ti možeš svesno da odlučiš o tome, a ona ne.

Posle svega rečenog pitam se s kim da vodim ljubav.

Nema razloga za brigu. Tehnički gledano možeš bilo sa kim, jer viši nivo svesti pozitivno deluje na niži, vremenom uslovljavajući njegov porast. Ako hoćeš pravo zadovoljenje, tada ćeš ljubav voditi samo sa adekvatnim muškarcem koji zadovoljava prvenstveno tvoj nivo svesti.

Savet: prepusti se svom Biću ono će znati da prepozna i pravi trenutak i pravu osobu.