ISPOVEST No 1 (Posle jedne od bezbrojnih svadja sa R.)

Osećam potrebu da se ispovedim.

S druge strane, bojim se papira.

Poslednji put me je želja za ispovedanjem obuzela baš nekako u ovo vreme, tamo negde leta Gospodnjeg ‘95. Beše decembar, nemaše se vremena ni za neobaveznu kafu, a kamo li za ispovedanje. A onda se želja pretvori u potrebu za pisanjem knjige, potrebu kojoj sam se čudila. I nastade knjiga. Za njom još jedna, pa bi započeta i treća, idealna za novo ispovedanje. 

Isprljala sam se. Zar je važno kako se zove kal koji me prekriva? Laži ili iluzije. Ljubav ili posedovanje. Pogrdne reči ili dobre namere. Bestijalnost ili sloboda. Ja odavno nisam ja. Odavno nisam čista, otvorene duše, nesputana. Doduše i neshvaćena. U svakom slučaju, bila sam toliko visoko da me ni jedna prljavština nije mogla zamagliti. Prljavim su to nazivali oni koji nisu razumeli i koji sami nisu imali hrabrosti. Svesnost je bila ono što me držaše čistom i neukaljanom. Iskrenost beše ono što je održavalo svesnost. A kako sada da budem iskrena? Kome biti iskrena?

Rob konvencija teško može da ostane svestan, a da pri tome poštuje pravila. Visoki čovek tako samo misli. Naučio je visoke misli visokih ljudi, pa je na kraju poverovao da su svi oni pisali njega. Visoki čovek misli da je kraj njegovog pogleda granica njegove veličine. Pa ako pogleda u more, ono je njegova granica. Ako pogleda zvezdu, zvezda je njegova granica. Visoki čovek traži visoke istine, te pogleda uprtog u zvezde ne ume da vidi istinu koja mu se prostire tik ispred nosa. Smatra je bednom i ništavnom. Negira je. Ne priznaje je. Kaže da se ne uklapa, kaže da nije primerena, kaže da je loša.

Visoki čovek traži niske laži.

Kada mu laži zamagle vidik, kada mu se uprljaju zvezde, on spušta pogled i traži da sagleda čitav mulj, da ga analizira, pročisti, razjedini i nadje mu smisao. Onda od mulja pravi grudve koje razbacuje okolo, pa ih ponovo traži, da ih analizira, pročisti, razjedini i nadje im smisao.

A ja, za to vreme, čekam njegov poziv telefonom.

Poziv je došao. Besmisleno smislen, pun pametnog izlaganja a prazan. Začiniše ga dve aluzije i dve prigušene reakcije s moje strane. Kao dve kočnice ili dva kamena ispod zadnjih točkova kola koja se kreću uzbrdo. Kočijaši i konji smo mi sami, oboje vukući na onu stranu koja nam se čini najboljom. Često svako od nas vuče samo na svoju stranu, ne obazirući se na kretanje onog drugog, a kada se pravci daleko razmimoidju tek tada stajemo u pokušaju da nagovorimo onog drugog da krene pravom stranom. A svaki tvrdi da je baš njegova strana prava.

Učim neku lekciju, a ne znam ni naslov, ni sadržinu. Ni predavača. Vidim, čujem, osećam da mi se propoveda stara tema, ali verujem da nisam ponavljala razred ili promašila učionicu. Vidim, čujem i osećam stare stvari, samo su moje reakcije nove. Ovoga puta ih ima. Reagujem, dakle živa sam. Živa sam, dakle opirem se smrti. A lekcija koju slušam govori o zamiranju duše otvorenih očiju. O pokornom predavanju. O robu koji sanja da je gospodar.

Ipak, slušam, učim, osećam tu istu lekciju, očekujući, verujući, nadajući se da govori o svetlosti, o slobodi, o prepoznavanju. Zato ću napisati i treću knjigu, kao ličnu ispovest, napisaću je učeći, osećajući, verujući da znam koja je strana prava.

Ispovest je završena

Decembar, 1997. godine

Saloma - od (fatalne, osvetničke) zavodnice do matrone

By Zosim

Čuvena Saloma.

Ideja za pesmu ti je tako dobra da mi je žao što se ja nisam toga setio.

Tvoja Saloma je smirena i produhovljena, kao žena u godinama koja je divnim slučajem konačno našla svog muškarca i želi da ga zadrži pa mu priredjuje ples rastvaranja kojim demonstrira svoje kvalitete i kojim želi da ga uvuče u svoj svet.

To je otvoreni poziv muškarcu da se bez straha preda uživanju raskošnom cvetu i zrelom plodu u isto vreme.

I ona igra da bi ga magijom svojeg pokreta zavela i navela da proba rajsku voćku koju mu nudi, sa nadom, sa skrivenom ali jakom željom da mu to bude dovoljno u životu.

Vidi kako sam divna, zrela i raskošna, vidi moj graciozni pokret, dajem ti se, ja nisam Saloma, nemam trn, iza mene nije zmija, ne skrivam otrov u prstenu ni makaze u skutima da ti odsečem kosu kada zaspiš. Ne, ja sam kao zrela smokva koja ti bez ikakve opasnosti nudi svoju slast.

A ti, ti treba samo da budeš dovoljno mudar muškarac, da me želiš takvu i imaćeš sve na svetu (tj, mene i nadam se, o tako se nadam da će ti to biti dovoljno).



Isidora Dankan je igrala da bi zadivila i šokirala pokazujući, u svakom smislu zakopčanom svetu, nago žensko telo, najavljujući neko novo doba i nove slobode.

Tvoja Saloma igra igru rastvaranja i predaje.

Tvoj refren „Ja nisam Saloma“ je kao najnežnije „mac,mac“ kojim se mačka doziva, prosto se moli da dodje da jede.

Time si odstranila najjači emotivni naboj koji prati pominjanje Salome. Ono što je kod nje dovedeno do ludila, do rasprsnuća ti si jednim potezom amputirala i jednu ludjakinju i divljakušu prevela u visoko misaono i duhovno razvijenu ženu koja je svojim atributima više nego poželjna.

Sa mog, muškog stanovišta, atributi tvoje Salome više odgovaraju jednoj majci, nego ženi koja je u cvetu snage i traži svog muškarca.

A ona Saloma, od koje je sve počelo, igrala je da bi uzela glavu muškarca koji ju je odbio.

Njen ples sedam velova je očaravajući, u stanju da velikog tetrarha Iroda omadjija do te mere da joj obeća pola kraljevstva ili šta god već poželi.

A ona od svega traži prorokovu glavu.

Otreznivši se od njenog plesa Irod u njoj prepoznaje ludilo i izopačenost i naredjuje da je pogube.

Ti sve ovo vrlo dobro znaš, a ja to pišem kao podsećanje sebi da bih lakše nastavio izlaganje. Na osnovu te legendarne priče Saloma je postala sinonim za opasnost koja vreba iza lepote,kao da ti neko pokloni buket predivnog cveća a iz njega izleti slepi miš,a njen neprevazidjeni ples „sedam velova“ ostao je primer dominacije koju žena ostvaruje nad muškarcem prosto mu je namećući putem svog zavodljivog plesa.

Ništa tu nije slučajno. Sve to se naslanja na bogatu tradiciju magijske moći plesa.

Seti se plesa gorskih vila koje su plesale u noćima punog meseca, najčešće oko nekog izvora (vrela), čuvena vilinska kola, plesale su nage i samo im je njihova duga kosa delimično skrivala nagost.


Bilo koji nesretni putnik namernik ili znatiželjni muškarac koji bi video vile dok plešu ostao bi potom trajno nem i lud.

Imamo tradiciju koja ide još dalje u prošlost, u doba matrijarhata kada je postojao ritual slavljenja boginje plodnosti i u skladu s tim obred bahanalija – gde su ples, igra i orgije bili glavni elementi rituala, a muškarci su bili žrtvovani bukvalno ili na neki simboličan način (u svakom slučaju potčinjeni).

To je jedan te isti motiv koji se tako od pamtiveka proteže do današnjih dana: ženska dominacija nad muškarcima koja se uspostavlja igrom i plesom.



Ples sedam velova.

Važna odlika tog plesa je da gledaoci ne smeju da dotaknu plesačicu dok ona njih sme da dotakne svojim velom. Doticanje igračice smatralo se velikom uvredom.


Druga verzija pesme Saloma koju možeš da napišeš je ona koja u sebi potencira Salomine atribute, magijski ples i opasnost koja vreba iza svega.

Da bi osvojio takvu ženu, koja je nepredvidljiva, samosvesna ali koja ne odustaje od svojih instinkta, muškarac mora da bude hrabar, da rizikuje, da se igra sa „živom vatrom“ da bi mu se ona tek u poslednjem trenutku otvorila i rekla: Ja nisam Saloma.

Sve vreme crpiš energiju naboja koji prati pominjanje Salome i njenog plesa i onda na samom kraju otkrivaš ženu koja se drsko i vrlo svesno igra birajući sebi muškarca i kroz njega svoju sudbinu i koja stoga od svog izabranika traži da bude hrabar i žestok i spreman na svaki rizik kada je ona u pitanju.

Tek kada je izabrani muškarac isprati kroz svih sedam velova ne znajući šta ga čeka, ona mu na kraju otkriva šta je dobio: Ja nisam Saloma.



U stara vremena žena je stavljala muškarca (prosca) na muke i test izdržljivosti da bi se uverila koliko mu je zaista stalo do nje. Taj motiv se neprestano provlači i kroz naše narodne pesme.

(Današnji test se svodi na prosto pitanje: Koliko imaš para? Ne koliko zaradjuješ, kao pokazatelj poslovne sposobnosti, već koliko imaš, bez obzira kako si do njih došao).



Primeri:

Znam da želiš da ispružiš ruku i dotakneš
to telo koje pogledu se nudi
 (nema dodira!)

....

Spada moj prvi veo,
i ti se pitaš da nisam možda Saloma?

…i hvataćeš pramenje magle
dok pada i drugi veo.

U jednom trenutku zadrhtaćeš pitajući se da li sam ja Saloma?

....

i upitaj srce svoje:

Da li sam ja Saloma?

.....

Usni u mom krilu
bezbedan u povratku na mesto
sa koga besmo davno prognani.

Kao uzdah golubice spada sa mene šesti veo.
(golubica je bliska asocijacija na raj)

Zmija nas motri sa grane,
(pojačavamo osećaj opasnosti)

Da li sam ja Saloma?

....

Tvoju glavu, telo i usne tvoje želim na dar
(aludiramo na Salomin zahtev da joj se donese prorokova glava)


I skidaću jedan po jedan
(ali sledi preokret)
velove pod kojima stojiš:
Veo Ratnika
i veo Gospodara
i veo Supruga
i veo Mislioca
i veo LJubavnika
i veo Deteta

otkrivajući samo drugu polovinu nečega što sam i sama. (konačno našla svog muškarca)



Da, sada znaš,

ja nisam Saloma!
(zaslužio si me)

(U čitaocu se razliva pokrenuta i preokrenuta energija)



Toliko od mene.

Nadam se da nisam preterao i da sam ti bar nekako doprineo temi.


Sve najbolje i puno uspeha u daljem umetničkom radu.

Ne postoji uzvišeniji čin od umetnosti gde neko nesavršen od nečeg nesavršenog stvara nešto savršeno.

Saloma

Igru sedam velova znam
do tančina
do poslednje niti.

Ali ja nisam Saloma.






I

Ispruži ruku i dotakni
to telo što pogledu se nudi
lelujajući pozivom u raj,
zastrt trepavicom
i jamicom u uglu usana.

Probudi duh Ratnika
koji duboko u tebi
san sniva o buđenju.
Savladaj Heruvima
što plamenim mačem se vija
kako je zapisano od Postanja.

Uvešću te u predele
rastvorenih čula,
opojnog zvuka,
miomirisa,
rasenjene granice jave
koja ogleda se
u svilenom odsjaju puti.

Skini moj prvi veo,
ali, ja nisam Saloma.

II

Usudi se da prodreš
u dubinu moga Bića
snagom Gospodara
koji prljavim čizmama
ulazi u Hram.
Naredi mi da se pokorim
kako je zapisano
od Postanja.
Stavićeš ulare vetru
potkovaćeš slapove vode.
I dok ti se izmičem
kao jegulja iz ruku
naslutićeš samo odraz
igre istine i laži
nevine obmane,
promišljenog besa,
nehajne tuge.

Na pustari čuđenja
dok stojiš
grejaće te pahulje snega,
hladiće te vatra
što uz kičmu ti se penje
i hvataćeš pramenje magle
svlačeći i drugi veo.

Ali, ja nisam Saloma

III

Načulji uši da čuješ
žubor smeha što cakli
po zidovima kao inje
iskreći pod tvojim dahom.

Zagledaj se u zvončiće
mojih staklenih reči
što kulu od kristala grade.
Iza njih pronađi
grlo marljive tkalje,
što rečima tvori i krasi
smisao tvog postojanja.

Uroni u moju priču
kao u planinski potok,
uroni u slapove
i brzake,
u stihiju,
u podivljalu reku.

Odgonetni smisao
trenutka
dok pada i treći veo.

Ali ja nisam Saloma.

IV

I sada kada znaš
kada misliš da razumeš,
da sam ti poznata
i tvoja,
udahni duboko i zaroni
u moje misli
razvejane livadom
kao roj pčela
radilica i matica.

Otvori košnicu uma
pravilnim rasporedom,
jasnom strukturom
čiste logike.
Doleteće pravo u nju
noseći darove Sunca.

Prikupi ih, saberi ih
pašće i četvrti veo.

Ali ja nisam Saloma.

V

Unesi se u moje oči
duboko do samog dna
Ljubavniče.
Odgonetni boju
i šaru sunčevog zraka
dok ljubav se izliva
kroz pogled vrapca
topeći se
među prstima.

I kada oko
pretvori se u orla,
uzletećemo do visina
zagrljeni pogledima
kao glasonoše bogova
noseći ljudima svetlost
dok rastvaramo i peti veo.

Ali, ja nisam Saloma.

VI

Otkrivam ti
snove svoje, rasplinute,
nestvarne a jasne,
čudno postojeće,
jer stigavši do petog
ostali velovi
skidaju se sami.

Ispruži mi ruku
da te vodim
Obećanom zemljom.
Počini u hladu Drveta života
zagledan u svetlosne boje.
Hraniću te voćem,
ovde više nema zmija.
Usni u mom okrilju,
bezbedan u povratku,
gde dovela te čežnja,
od Postanja.
Pokriva nas šesti veo.
I ne boj se,
ja nisam Saloma.

VII

A na kraju puta,
zašuškana,
na dnu mraka
naša Duša.
Zagledaj se u nju
kao u površ mirne vode
i tražeći sopstveni odraz
ugledaćeš mene
u tebe pretvorenu
i sebe
velovima zamagljenog.
Uhvati se za moj glas,
pusti ga da te vodi
i ne osvrći se.
Okamenićeš se.
Spaljeni su Sodom i Gomor.
Leluja sedmi veo,
ali ja nisam Saloma.

VIII

I posle svega
stajaću blistavo gola
Iskonska žena
i tvoja mi glava
na dar
neće značiti ništa.
Jer skidaću jedan po jedan
velove tvoje.
Veo Ratnika
i veo Gospodara
i veo Supruga
i veo Mislioca
i veo LJubavnika
i veo Deteta
otkrivajući samo Čoveka.

Jedna je bila Saloma.

















_____________________
Objavljeno u Zborniku radova Književnog kluba SKC Kragujevac "Dva sveta", 2001.g.

Ekstatično vođenje ljubavi

Probala sam predloženu varijantu spajanja solarnog pleksusa. Zaista si bio u pravu osećaj je božanstven. Doduše, trebalo je dosta vremena da se svest transformiše poverenjem, ali isplatilo se.

Nesputano primanje energija uvek prija. Energija se prima putem spavanja, putem hrane i ukoliko nisi opterećena sopstvenim mišljenjem da je hrana štetna (bilo, zato što je zatrovana, bilo, zato što goji) uživanje koje unošenje hrane donosi ne može se uporediti ni sa čim drugim. Isto važi i za spavanje. Ako ne smatraš da je spavanje gubljenje vremena, san će ti veoma prijati. Svako primanje energije prija na svoj način, a ono što sasvim sigurno umanjuje taj doživljaj lepote je tvoj lični stav prema odredjenom izvoru energije. Ovo možeš shvatiti kao definiciju jer primenljivo je doslovno na sve prirodne izvore energije pa se tako može primeniti i na ljubav.

A tek doživljaj ekstaze! Ono što sam mislila da je ekstaza tek je bledi odraz onoga što mi se sada dešava. Medjutim, osećaj često postane prejak i ne mogu da ga podnesem, te sam snošaj mora biti prekinut, jer mi se čini da ću u trenutku ili eksplodirati ili poludeti.

Otvaranjem energetskih kanala, jednostavnim odustajanjem od otpora, u tvoje eterično telo uliva se mnogo više energije, nego što si standardno navikla da je primiš. Ta nova energija obogaćuje i širi polje tvoje svesti. Ono što ti donosi osećaj neizdrživog, odnosno osećaj da ćeš eksplodirati je zapažanje tvog razuma, koji kao kontrolna lampica ukazuje kada si otišla predaleko. Pretpostavimo da je razum čuvar svesti, ma koliko ovo banalno zvučalo. Svest ima svoje odredjeno polje prostiranja, a razum je »zgusnuta« ili skoncentrisana tačka te iste svesti koja je, sveukupnu drži pod kontrolom. 

Ulivanje nove količine energije u tvoje eterično telo, znači i ulivanje nove količine energije u tvoju svest, koja se širi postajući sve »veća«. Medjutim, razum je navikao na odredjeni bonus energije, odnosno na odredjeno polje svesti te taj novi prostor ne može da obuhvati i kontroliše. Osećaj da ćeš eksplodirati sasvim je ispravan, jer eksplozija u izvornom vidu znači rasprostiranje i uvećavanje zapremine nekog tela. Tačnije, prethodno zauzeti prostor eksplozijom se povećava. Osećaj da ćeš poludeti takodje je ispravan, jer ludilo je nefokusirana svest. To je stanje razuma koji je izgubio svoju kontrolnu funkciju te svoje podatke haotično prezentuje.

Vodi računa o ovim osećajima, jer oni su zaista crvene signalne lampice koje te upozoravaju na opasnost. Ulaženje u dubine ekstaze veoma prija, ali samo do granice podnošljivog. Svaki intenzitet je nepodnošljiv, neka ti temperatura vode recimo, ili bilo čega drugog, bude dobro poredjenje. Isto važi i za osećaje, bilo da su u pitanju emocije kao osećaj, bilo osećaj kao reakcija čula. U ekstazi sva čula se bude i otvaraju do potpunog obuhvatanja i poimanja Neizrecivog. Kako je razum glavni kontrolor mere otvaranja (do podnošljivog) svakako ga treba apsolutno poslušati i prekinuti svaki dalji čulni kontakt, da bi se uskovitlana energija stišala do uobičajenog nivoa.

Ulaženjem u dubinu ekstaze moje telo počinje da se uvija, odiže od kreveta, ruke izvode neke neuobičajene pokrete, glava takodje. Kao da moje telo samo od sebe, mimo moje volje, izvodi neki mistični ples.

Probudjena je Kundalini energija, koju su mistici sa Istoka nazvali i »zmijska energija«, jer se telo uvija na način zmije koja se kreće po tlu. Pre ove faze kretanja pojavljuje se faza budjenja, kada se u telu osećaju fine vibracije, slične poigravanju mišića, ali ipak drugačije. Ovo vibriranje biva prekinuto trzajima u predelu kičme, koje se dešava kada energije probije neki »tromb« stvoren na tom mestu. Već u ovoj fazi vibriranja razum signalizira na opasnost, jer svest lagano počinje da se rasplinjava donoseći osećaj vrtoglavice ili lakog pijanstva. Onaj ko ne ume da fokusira razum na ovom nivou i, samim tim ga stavi pod kontrolu nikako ne bi smeo da ide dalje. Faza kretanja je sledeća i ona nastupa spontano. Telo tada počinje da se uvija u svetom ritmu a svesno oponašanje ovih pokreta donelo je ples. Otuda svaki ples u sebi ima crtu erotskog. Svako predavanje svesti ritmu plesa uvodi plesača u neku vrstu opijenosti i blage ekstaze. Zato ljudi uživaju u plesu jer on je odraz iskonskog predavanja ritmu.

Može li se to nekontrolisano kretanje prekinuti sopstvenom voljom?

Ne može, jer šta je snaga tvoje volje prema snazi ispoljavanja Univerzuma? Jedino šta možeš u ovoj fazi je da posmatraš ono što ti se dešava i to bez ikakvog otpora. Zato je neophodno samopoverenje da si bezbedna u svemu što ti se dešava, jer je tvoj razum dovoljno fluidan, odnosno rastegljiv te može bez otpora da propusti svu energiju koja prolazi kroz tebe.

Ukoliko nisi sigurna u to do koje mere možeš da izdržiš, ako te već pre toga orgazam nije prekinuo te si klonula, onda prekini celu seansu u fazi budjenja. Čim osetiš vibracije u telu kao da blaga struja prolazi kroz tebe, prebaci svoj razum na poznati teren, preuzmi komandu i uradi bilo šta obično u čemu će razum učestvovati rutinom. Često pomaže unošenje hrane. Nikako nemoj potezati za, alkoholom, iako si ga možda dotle konzumirala. Alkohol širi polje svesti bez mogućnosti kontrole od strane razuma, tako da ćeš, alkoholom samo doliti ulje na vatru.

Kad smo već kod, alkohola, a već si pomenuo orgazam kao prekidača visokog napona, pojasni mi malo zašto se teško doživljava orgazam u stanju pijanstva i kako se onda uspostavlja kontrola svesti?

Zajedničko, alkoholu i seksu je to što oba proširuju polje svesti eliminišući pri tome razum. Medjutim, značajna razlika je u tome što, alkohol otupljuje čula, a seks ih izoštrava. Obzirom da je čulo dodira veoma značajno za doživljavanje orgazma, logično je što do njega teško dolazi.

Čini mi se da u pijanom seksu nema budjenja Kundalini.

U pravu si, nema budjenja Sila i, to je dobro, jer otupeli razum ne bi mogao da kontroliše dogadjanja i prekine ih u pravom trenutku te bi došlo do pucanja svesti. Jedina uloga koju razum tada ima je koncentracija na čulo dodira, da bi se postigao olakšavajući orgazam.

Kako muškarac može da udje u stanje duboke ekstaze, obzirom da je poznato da oni orgazam doživljavaju veoma lako?

Obzirom na osnovnu strukturu svesti, gde je muškarac prevashodno razuman, a žena duhovna, žena lako ulazi u ekstazu, ali ne može lako da je razume. S druge strane, muškarac se teško obračunava sa prekidačem orgazmom, ali kada udje u stanje izmenjene svesti tada mu je lako da prepozna faze kroz koje prolazi. Kao osnovni nosilac razuma, muškarac taj isti razum koristi u seksu da bi odložio sopstveni orgazam, tako što jednostavno razmišlja o običnim stvarima. Na taj način nije potpuni učesnik u dešavanju a orgazam dolazi kada snaga Sila nadvlada snagu njegovog razuma. Dolaženje muškarčeve svesti do stanja ekstaze moguće je ponovo uz upotrebu razuma, ali na drugi način. Umesto da razum koristi za razmišljanje o drugim stvarima, nevezanim za seks, muškarac treba da uposli svoj razum u ulozi posmatrača, ne dozvoljavajući da ga osećaji povuku ka uživanju. 

Posmatranje uživanja je jedna stvar, a prepuštanje uživanju sasvim druga. Treba uočiti tu značajnu razliku ovo je elementarni polaz. Na ovaj način vrši se diferencijacija Astralnog i Mentalnog plana, gde će se i Spiritualni plan spontano iskristalisati u odnosu na ova dva. Spiritualni plan je polje ekstaze, gde nema orgazma već samo doživljavanja probudjenih Sila.

Opasnost od rasprskavanja razuma važi i za muškarca, s tim što je njemu mnogo lakše da prekine ekstazu orgazmom, koji će doći spuštanjem svesti na Astralni plan, odnosno prebacivanjem razuma na doživljaj uživanja.

Posle ovakvih seansi vodjenja ljubavi, jer su to zaista postale seanse, primećujem neki nemir u sebi koji zna da potraje danima. Nešto nedefinisano se dogadja unutar celog tela, slično finim vibracijama koje se najjasnije osećaju u predelu pleksusa. Ponekad ove vibracije postanu skoro neizdržive i čini mi se da ću eksplodirati te će mi biti lakše, a do eksplozije ipak ne dolazi. Ovo liči na predmenstrualni sindrom, ali nije vezan samo za period neposredno pred menstruaciju. Liči takodje i na nervozu, ali udesetostručene snage. U odnosu na ovaj osećaj, nervoza je zaista blaga pojava.

Dogadja ti se probudjenje energije, tvoje eterično telo je »prezasićeno« energijom i stoga osećaš da je imaš i više, nego što ti je potrebno. Ovaj osećaj delimično se ublažava kada si aktivna, u bilo kom vidu. Tada je svaki rad dobar, jer na taj način se ovaj višak energije troši. Fizički rad ili čak vežbanje, pomoći će ti da se ova energija potroši. Ukoliko ne možeš da izdržiš ovaj osećaj, koji nestaje samo za vreme aktivnosti i ponovo se vraća u svest onog trenutka kada se umiriš, sačekaj da prodje menstruacija koja će svu energiju materijalizovati u svežu krv, a ti ćeš se smiriti. Naravno treba i da prestaneš da praktikuješ ovakvu vrstu seksa.

Ipak, ma koliko bio neprijatan, ovaj osećaj donosi blagodet u duhovnom smislu jer povećana energija transformiše, uvećava i pročišćava tvoju svest. Već samo uočavanje da nemir uzrokuje fine vibracije, pokazuje da je tvoj razum jasno diferencirao unutrašnji osećaj, umesto da je sve stavio pod oblast: »nervoza«, kao širok spektar nelagodnih osećaja. Dalje, ovaj bonus energije smanjiće neophodnu količinu sna, za regeneraciju tela pa ćeš na raspolaganju imati nekoliko sati više u budnom stanju. Obzirom da te višak energije nagoni na aktivnost, to vreme ćeš svakako korisno upotrebiti. Pojačana energija takodje je odlika mladosti, na ovaj način znatno usporavaš proces starenja, a ti sama zračićeš na poseban način. Tvoja čula će se vremenom izoštriti i čitava svest postaće znatno osetljivija i budnija, a razum precizniji i jasniji. Bolje ćeš pamtiti i bolje povezivati činjenice. Blagodeti su brojne, jedino što je potrebno je da uspeš da izdržiš ono što ti se dogadja unutar tela i unutar same svesti.

Ovaj osećaj ponekad kulminira osećajem nepodnošljivog. Dodje mi da grebem po zidovima od muke.

Jedino rešenje je: ne opiri se. Dozvoli energiji da struji i da se ispoljava. Ukoliko se budeš opirala napravićeš lom. Otpor je ograda energiji, time je sputavaš da se neometano ispoljava ograničavajući je na odredjen prostor sopstvene svesti. Time ćeš stvoriti efekat »ekspres lonca« i, ako negde ne ostaviš slobodan prostor, tvoja svest će doslovce eksplodirati. Zato budi oprezna i ne igraj se. Sama si izabrala ovaj put, stoga moraš da podneseš sve njegove strmine.