ISPOVEST No 29 (Bunar)



Ovde negde je bio bunar. Znam sigurno da je bio tu, odlično se sećam trenutka kada sam ga ugledala. Nehajno sam prelistavala baš ovu knjigu, kada mi se na jednoj stranici otvori njegova dubina. Da li je to bila dvadeset četvrta strana ili trideset šesta, ne sećam se tačno, ali sećam se razumevanja koje sam ugledala u njegovom odrazu. Bilo je kao rosa, poznato i kristalno jasno.

Sada ga nema, a znam da je bio tu. Pročitala sam celu knjigu nekoliko puta tražeći ga, ali više ga nisam pronašla. Pitam se, nisu li štampari bili neoprezni pa su ga zatrpali? Možda se rasplinuo medju slova, kao što rosa ispari na suncu? Ili je napravio meandre izmedju redova, pa se razlio po čitavoj knjizi?

Molim vas, ako ga neko pronadje, neka mi javi. Neka ostavi trepavicu kao putokaz baš na toj strani. Rado bih se ponovo ogledala u njemu.







.

ISPOVEST No 28 (Ubistvo sa predumišljajem)





Pitaš me koliko sam ih imala do sada. Zavijeno, izokola, ali proganjaju te crvi sumnje, gamižu tvojim nervima tražeći smiraj u odgovoru. I već u svojoj glavi praviš poredjenja: dužine, kvaliteta, vremena trajanja. Takmičiš se sa nepoznatim protivnikom, trudeći se da budeš bolji.

Pri tome ti nije važno što si Jedan i Jedini u mojoj svesti, u mom životu. Ne tiče te se što si odabran, ne mariš za ljubav. Želiš da znaš. Da li si apsolutno siguran da želiš da znaš?

Ako jesi, onda, prvo je...





.