Stranice celokupnih tekstova

Otvoreno sam pokazala emocije... kakva greška!

Izgleda da je sve pokvareno. Jedan izliv besa prikazan kroz nagli odlazak i jedan izliv očaja izgužvan u razbacanim papirima. Očigledno je tu ključna tačka, most izmedju dve obale. Ali, most nije tu samo da spoji obale već i da pokaže da su obale razdvojene.

Osećam se ispražnjeno, pomalo melanholično i prepoznajem, tu negde, pritajen strah da sam ga iz sebe ispustila. Ne osećam ga jasno kao pre. Možda sam preterano poetična, pa u želji da se iskažem što jasnije, postajem nejasna. Isuviše sam reči potrošila pokušavajući da ga barem tako što više približim, a reči su napravile most. Most koji mi kaže da su obale razdvojene i da ih on neće dovesti jednu do druge, već će svojom verbalnom strukturom sve učiniti da one ostanu tamo gde su i bile. Reči nas ne povezuju, reči nas samo razdvajaju.

Rekla sam mu da sam se zaljubila u njega, doduše ne direktno već u pisanoj formi, kroz jasnu metaforu. Medjutim, on se distancirao. Da li sam pogrešila? A ako jesam, gde je greška?

Ništa nisi pogrešila, čovek jednostavno nije naučio na iskrenost i sada ne zna šta će sa njom. Zbunila si ga i zato se povlači, ali ne u potpunosti, već samo delimično, na sigurnu teritoriju druženja.

A šta posle?

Ne žuri, ionako si sva napeta u želji da mu se dopadneš i da se predaš. Da mu se ne dopadaš, ne bi svoje vreme provodio sa tobom, već bi otišao na neko drugo mesto, jer prema tebi nema nikakvih obaveza. A da bi mu se predala, potrebno je da oboje budete otvoreni na pravi način i spremni na pravo spajanje.

Šta znači to imati obavezu prema nekome? Reč veza zapravo znači obavezu muškarca i žene jedno prema drugom.

Obaveza je nastala zbog očuvanja vrste i taj pojam je duboko ukorenjen u svesti svakog čoveka. Pa čak i ti, iako se uporno boriš protiv toga, nesvesno upadaš u osećaj obaveze prema odredjenom muškarcu kada vaša veza postane javna. Jednostavno sebe ograničiš u ponašanju i neometanom emitovanju lične energije.

Kao i obično, prvobitni razlozi su zaboravljeni, a razum je preuzeo ulogu kontrolora ponašanja. Predcivilizacijski čovek imao je obavezu da bude pored majke svoje dece i brine se o njima, snabdevajući ih hranom, sve dok dete nije u stanju da se samostalno brine o sebi. Taj period iznosi oko sedam godina, jer već sa sedam godina dete ima formiran razum i sposobno je da samo uči o svetu koji ga okružuje, pa čak i da se pobrine za sopstvenu egzistenciju. Kod civilizacijskog čoveka ovaj prvobitni razlog se preinačio u sedmu godinu braka, koja je kritična kod svakog para. Posle sedam godina zajedničkog interesa oko podizanja deteta, muškarac i žena se suočavaju jedno s drugim i shvataju da nemaju više ničeg zajedničkog. Lična energija koju su upućivali jedno prema drugom, a koja je značila ljubav, materijalizovala se kroz novi život - njihovo zajedničko dete. Narednih sedam godina ulagali su i usmeravali svoju ličnu energiju prema detetu obožavajući ga, pri tome vrlo malo ili ni malo usmeravajući energiju jedno prema drugome. Kada prodje taj prirodan vremenski period, oni shvataju da više nemaju zajedničkih tema, ni potrebe za komunikacijom. Neki tada pribegavaju spasonosnom rešenju i stvaraju novo dete, neki se razvode, a neki ostanu da životare jedno pored drugog. 

Čista ljubav, ona ka kojoj ti težiš, predstavlja zapravo osećaj privlačnosti neometen uticajem konvencionalnog ponašanja. Želja da se bude u prisustvu druge osobe sasvim je prirodna, jer ljubav je delovanje Centrifugalne sile - sile materijalizacije. Ali, tu treba biti pažljiv, jer aktiviranje jedne sile dovodi do istovremenog aktiviranja druge - Centripetalne sile ili sile oduhovljenja (dematerijalizacije). Potrebno je vešto balansirati i ne dozvoliti da ijedna od njih prevagne.

Kako to izvesti?

Centrifugalna sila, u vidu ljubavi, je ona koja spaja. Njeno delovanje dovodi do čvrste emotivne veze, koja svojim prirodnim nastavljanjem daje seksualni kontakt i radjanje novog života. Ukoliko se razum umeša, te svesno ne dodje do trudnoće, dejstvo Centrifugalne sile prenosi se na Astralni plan - plan emocija i dolazi do ljubomore, a zatim i posesivnosti. Ovde je granica nematerijalnog dejstva Centrifugalne sile i dejstvo se prenosi na Centripetalnu silu, koja rezultira odvajanjem para zbog nepodnošljive situacije koju su stvorili, a u jačem vidu i do mržnje, koja je čisto dejstvo ove sile.

Moraš biti na neki način dozirana u davanju emocija, odnosno u povlačenju od njih. Čovek je sklon da bezglavo uleti u osećaj ljubavi i halapljivo je zahteva, uvek i neprekidno gladan. Objašnjenje razuma za ovakvo ponašanje je: nedostatak ljubavi u detinjstvu. Naravno, objašnjenje je pogrešno, Čoveka su stvorile dve sile, ali on nije svestan njihovog dejstva, pa one haotično deluju na njega. Da bi mogao da ih kontroliše i balansira potrebno je da ih razume, a one deluju na sledeći način:

Centrifugalna sile deluje privlačno na par, dajući im osećaj ljubavi i neprekidne potrebe za prisustvom onog drugog.

Centripetalna sila deluje kroz potrebu za odvajanjem od partnera i posvećivanje sebi, bilo kroz hobi, bilo kroz druženje sa drugim ljudima, bilo kroz potrebu za samoćom.

Svako aktiviranje (željom) jedne Sile dovodi do aktiviranja druge Sile. Aktiviranje se retko dogadja istovremeno, obično je potrebno neko vreme da bi dejstvo Sile dostiglo kulminaciju, a tada počinje dejstvo suprotne Sile. Ukoliko se dejstvo Centrifugalne sile voljom drži duže nego što bi to bio njen prirodan ciklus, u jednom momentu dolazi do preokreta i naglog prekida dotadašnjeg stanja. Rezultat na pojavnom planu je: svadja, preljuba, skandal, raskid ili razvod.

Rešenje je, kao i uvek, jednostavno. Potrebno je razumeti dejstvo Sila i njihovo delovanje na svest. Samim tim biće moguće i njihovo balansiranje. Ili: svaki svešću nametnut pokušaj približavanja dovešće do sigurnog odvajanja. Otuda saznanje da nikoga ne možemo na silu naterati da voli. S druge strane, svaki pokušaj odvajanja od osobe sa kojom nas je zakačilo dejstvo privlačne sile, dovodi do jačeg vezivanja. Zato najviše volimo one koji nas ignorišu na neki način. Mudrost je samo u balansiranju.

No comments:

Post a Comment