ISPOVEST No 46 (Otploviću)





Plovim, kao brod kome je vetar razvezao konopce, nošena odlazećim talasima. Otploviću do horizonta i nestati kao tačka, ostavljajući te zagledanog u sebe.

Još uvek me možeš zadržati, ako to želiš. Baci se u nemirno more, zaplivaj za mnom, a zatim me priveži uz svoju obalu.

Ili razbij jednu bocu šampanjca o moj bok, za srećan put.

Izbor je samo tvoj.







.

No comments:

Post a Comment