PISMO 12.06.2002 4.26 PM (Bez sumnje)


Hajde da pokušam da produbim svoju iskrenost i objasnim ti i pismo o "intuiciji kojoj bezuslovno verujem" a po cenu da rodjendanska pizza izgori u rerni! Ipak ću biti pažljiva, što se rerne tiče. Umem da funkcionišem na više kanala istovremeno.

Sigurna sam u ovo što ću reći, ali nisam sigurna jesi li i sam svestan, odnosno šta ćeš uraditi sa sobom ako jesi svestan.

Seti se mojih "Ispovesti". U "Ispovesti No 2" ja kažem: "Čovek se ispoveda narcisoidnošću paćenika, mereći veličinu sopstvenog greha veličinom oprosta koji dobija zauzvrat."

Zar i ovo dopisivanje nije jedna vrsta ispovedanja? Zamisli ispovest, kao kategoriju katoličke crkve. Ispovednik je skrušen i priznaje svoje grehe, ali sveštenika s druge strane zavese ne vidi. Zato može da bude otvorene duše, otvorenog srca i da se pokaje do samog dna sebe. Šta nas dvoje zapravo radimo, ako se ne ispovedamo (na neki način) jedno drugom? Ja sam u tebi pronašla utehu, konačno sagovornika za suptilne teme! Konačno neko ko misli moje misli, ko govori moje reči. Kakvo olakšanje, oaza u pustinji i u oazi ogledalo. U njemu - tvoj lik.

Da, ti i ja smo se ispovedali jedno drugom i ta priča je bila bezbedna dok smo bili bezlični jedno za drugo. Medjutim, magnetizam suprotnih polova neumitno deluje, htela sam da te vidim i ti si mojoj volji udovoljio.




Ti si se opirao jedno vreme, govorio si da te ne zanima kako izgledam. Nisam se tada upuštala u razloge, a trebalo je. Stoga, šta je tu je. Jednog momenta si i ti poželeo da vidiš moj lik. To je verovatno naše prvo gubljenje nevinosti. "Poznali" smo se. Koje ćemo velove još skinuti i koje nevinosti još izgubiti, o tome će odlučiti oni koji su nas i spojili.

Verujem da sam tvoja inspiracija jer i ti si moja misao vodilja. Opet sam te sanjala, nešto si mi govorio u snu, ali jutarnja svetlost je izbrisala reči iz moje svesti. Čula sam te i videla tvoj lik! Napredujem.

Čula sam da su se neki ljudi zaljubljivali u Mona Lizu u Luvru. Sasvim logično. Kaludjerice su zaljubljene u Isusa Hrista. Zašto onda tvoja svest ne bi isprojektovala viziju mene, besprekorne, i navela te da se zaljubiš - ne u mene, već u sopstvenu viziju?

Moje fotografije su stigle putem Interneta uveče - ujutru nije bilo poruke.
Moje fotografije su stigle poštom sledećeg dana - ujutru nije bilo poruke.
2 + 2 = 4, zar ne?

A možda i grešim? Razmisli pre nego što mi odgovoriš. Prihvatam sve, ali baš sve varijante.

Tvoja (bez sumnje)

Z.

No comments:

Post a Comment