Znaš onaj kamen u planinskoj reci, što se voda obrušava oko njega ali nikako da ga sruši? Taj isti kamen često služi kao oslonac svima koji hoće da pređu na drugu stranu. Hop – hop – skok na kamen i lako na drugu obalu.
E ti si upravo bila taj stameni kamen. I kao što putnik osmatra neko vreme taj kamen, sa namerom da proceni koliko je zaista stabilan, tako smo se družile nekoliko godina, ne znajući kakva je tvoja prava uloga u mom životu.
I zato sam te tako lako pustila da odeš iz mog života, a dan danas mi je žao što te više nemam. I godinama sam tiho žalovala, sve do ovog trenutka spoznaje tvoje uloge u mom životu.
Konačno te puštam da odeš, sa željom da više ne budeš kamen stanac, sa željom da se više brzaci ne obrušavaju na tebe. Neka reka promeni tok, a ti ostani na obali kao miran svedok koji se seća prošlih. Ali ne više na udaru bujica.
No comments:
Post a Comment