PISMO 20.12.2002. 9.18 PM (Slabost utehe)

Zašto se plašiš da ću otkriti tvoje slabosti? Ne jednom si me molio da ne čeprkam po tebi. I ja sam to (uglavnom) poštovala. A daleko od toga da ćeš me opteretiti. Odavno sam prestala da plačem na tuđem groblju, odavno ne sažaljevam nikoga, niti me ičija tuga može ganuti više od trenutka. Svojim prijateljima sam podrška kada potonu, a najčešće je dovoljno da ih saslušam. Onaj koji sluša obično je objektivniji od onoga ko govori, ko se ispoveda.

Patnja je pročišćujuća, jer kroz patnju se sagledava, shvata i prihvata odbačeni deo sebe.

Uteha je opasna, kako rekoh, uteha je održavanje zablude koja je onoga koji pati i dovela u to stanje.


Ne boj se, ja te razumem, tu sam da budem objektivna, pa čak i ako te neka moja reč povredi - povredila te je tvoja istina. Ja nikada namerno ne povređujem ljude, osim ako nisam jakim razlogom izazvana na to. A ti si moj prijatelj, nas vezuje nešto veoma, veoma duboko, mi osećamo jedno drugo i zato nemoj da se opterećuješ mišlju da ćeš opterećivati mene ako izneseš svoj čemer van.

Ne, neću te tešiti, uteha je za slabe. Uteha je slamka za koju se drže davljenici, a spaseni su samo oni koji su tu slamku pustili i potonuli. Jer tek kada dotaknemo dno možemo se vinuti na više.

"Bog te je takvog stvorio jer je želeo da takav budeš." Meni je ova rečenica mnogo pomogla da se pomirim sa sobom i budem zadovoljna sobom ovakvom kakva jesam.

Budi to što jesi, budi mračan, zajedljiv, iskren, budi sve što želiš da budeš ali BUDI, ne lakiraj se prefinjenim manirima, ne stavljaj glazuru lepih objašnjenja nadevenih kajanjem. To sve nisi ti. To je samo tvoj pokušaj da se prilagodiš slici čoveka, slici ideala, slici koju nam je nametnulo okruženje.

Seti se: "Ja nisam došao da vam donesem mir, već krv i mač ognjeni".

Svi oni koji nam blaže patnju zapravo nam pomažu da u svojoj patnji ostanemo i dalje. Samo oni koji nas opeku vatrom istine mogu nam pomoći da sagledamo svoje stanje.

Ako taj gospodin nije shvatio pozadinu svega, da si ti bio samo oruđe u božjim rukama, oruđe prosvetljenja, onda je on vredan jedino patnje sa kojom se saživeo.

Ti ne treba da se kaješ. Osim ako si namerno želeo da ga povrediš. To je jedino zbog čega se treba kajati, mada sumnjam da je to bila tvoja namera


Tvoja (u razumevanju)

Z.

No comments:

Post a Comment