Čekam svog princa na belom konju...


Beznadežno prazna, životarim svoj život čekajući neki novi početak, čekajući muškarca svog života. U medjuvremenu, neki neodgovarajući muškarci privlače moju pažnju ali u animalnom smislu i jedino me razum spašava da ne stvorim neodgovarajuću vezu.

U mojoj svesti postoji praznina, prostor koji čeka da bude ispunjen. Znam da ovo nije ništa novo, sve mi imamo "princa iz bajke" u svojoj svesti i sve se u jednom periodu života prevarimo verujući da smo ga našle. Brak vrlo brzo sruši očekivani ideal uvidom da je princ sjahao s konja, ali ideal i dalje opstaje.

Želim da konačno sretnem tog idealnog muškarca, tu svoju drugu polovinu, želim da se zaljubim.

Otkuda potiče ta želja, koju svi, ama baš svi nose u sebi? Odakle verovanje da postoji onaj pravi ili prava?

Postoji mit o Androginu, koji kaže da su zemlju nekada nastanjivala muško-ženska bića, toliko moćna da su se pobunila protiv bogova koji su ih stvorili. Stoga ih bogovi rasekoše na dve polovine i razbacaše po svetu, te se ove dve polovine celoga života traže, ne bi li se ponovo spojile.

Svest o muškarcu, koji je tvoja apsolutna dopuna, postoji u tebi, odnosno u svakom ljudskom biću. Takva osoba realno postoji, možda je čak i u tvom neposrednom okruženju, a ono što vas sprečava da se medjusobno prepoznate je vaša sopstvena svest, uokvirena sopstvenim razumom.

Prepoznavanje se vrši na planu Primarne ličnosti, a ona je kod prosečnog čoveka odavno potisnuta u nesvesno, odakle se sporadično pojavljuje tek kada cenzura razuma to dozvoli ili kada promakne cenzuri.

Potreba za odgovarajućim muškarcem je sasvim prirodna i dobro je što si uočila da su te razni muškarci privlačili, iako nisu bili adekvatni. Adekvatnost premerava i procenjuje razum, tačnije tvoja Sekundarna ličnost procenjuje Sekundarnu ličnost onog drugog. Suština je ipak samo i jedino u Primarnoj ličnosti, jer pravi spoj dešava se samo na tom nivou. Zato se javljao slučaj da su te privlačili neki muškarci koje je tvoj razum procenio kao neadekvatni. Ono što treba da ti bude jedino bitno je nivo osvešćenosti, odnosno nivo oslobodjenosti Primarne ličnosti. To je jedini problem, ali je zato generalan.

Čovekova svest kao ogledalo sveukupnosti, koja je Primarna ličnost, ograničena je ili ogradjena razumom, koji je Sekundarna ličnost. U arhetipskom vidu bilo koji muškarac može da predstavlja tvoju dopunu, jer radi se o principu spajanja aktivnog (muškog) i pasivnog (ženskog) principa. U praktičnom smislu javljaju se mnogi problemi upravo zbog neosvešćenosti čoveka kao takvog. Ono što ti zapravo tražiš je muškarac odredjenog nivoa svesti, veoma blizak sopstvenosti, odnosno Primarnom. Takvog je zaista teško naći, jer čak i da ga pronadješ potrebno je da i ti budeš na tom nivou. Obzirom da ni tvoja svest nije apsolutno oslobodjena racionalnih i naučenih okvira, muškarac za koga budeš osetila da je pravi, biće otprilike na tvom nivou: prilično osvešćen, ali još uvek običan čovek (što važi i za tebe, svakako).

Prethodna iskustva privlačenja pokazala su ti da kada nekog muškarca osetiš Čistim Bićem, istovremeno u njemu aktiviraš identičan proces i apsolutno spajanje je moguće. Doduše, veoma kratko vreme, u nekom mogućem izlivu strasti. Onog trenutka kada "dodjete k' sebi" shvatate različitost Sekundarnih ličnosti i uspostavljena veza mora da pukne, jer različiti su sistemi vrednovanja.

Ako već svaki muškarac može da aktivira moje Biće, zašto se to ne dešava uvek? Zašto su ti susreti tako retki?

Dodir dva Bića dogadja se kao susret dve Primarne ličnosti, a već sam rekao da je Primarna ličnost cenzurisana i ono što se prikazuje svetu je Sekundarna ličnost ili Persona. Na tom nivou nema pravog prepoznavanja i privlačenja. Ljudi svakodnevno komuniciraju svojom Sekundarnom ličnošću, potpuno ograničeni konvencijama i dozvoljenim vidovima ponašanja. Pri tome ipak zrače nekom sopstvenošću, po kojoj se razlikuju jedni od drugih, a koju smo nazvali Primarna ili Lična nota. Istovremeno zrači i Sekundarna ličnost Sekundarnom notom, iskazanom kroz konvencionalno ljubazno ponašanje i slično. U trenucima opuštenosti, bilo pod dejstvom alkohola ili zbog same atmosfere, Sekundarna ličnost se opušta ili povlači, a u prvi plan izbija Primarna ličnost. Medjutim, čak i u takvim trenucima čoveku, a naročito ženi, razum ostaje prilično prisutan, kontrolišući dozvoljeno ponašanje pa tako ni opuštenost nije potpuna, te dolazi do mešanja primarnog i sekundarnog ispoljenja.

U prisustvu muškarca koji te ne privlači, a to je kalkulacija razuma da je kao takav neodgovarajući, ti nikada nisi potpuno opuštena i balansiranjem razgovora održavaš odnos na odredjenom nivou.

Šta reći o slučaju oženjenog muškarca koji je uz to i ženskaroš, prezauzet poslom i zaljubljen u sebe, a koji me je ipak privukao? Naravno, odbila sam ga zbog prethodno navedenih razloga, ali osetila sam privlačenje.

Delovanje iskonskog je prilično jako u njegovoj strukturi svesti i upravo to ga je načinilo ženskarošem, kako kažeš. U tvojim očima, to je bila pozitivna osobina, sve ostalo, kategorisano kao neodgovarajuće, je projekcija tvog razuma. To delovanje iskonskog manifestuje se kao lična snaga i predstavlja deo Primarne ličnosti, koji je toliko jak da ga je nemoguće obuzdati razumom. Uostalom, muškarac takve lične snage nema ni potrebe da se obuzdava, civilizacija je to proglasila poželjnim, jer oličava čist aktivni princip. Ista snaga kojom zrači žena nije prihvaćena i takvim ženama nadevaju se pogrdna imena, mada svakog muškarca privlače, a neki se i uplaše. Mnoge žene su stoga blokirale ličnu snagu, da bi bile prihvaćene u društvu. Takve žene fizički imaju krut stav, kičma im je skoro nepomična dok se kreću, a sebi nikada ne dozvoljavaju da se opuste. Takve žene negiraju sopstvenu Primarnu ličnost, jer u njoj se krije snaga seksualnosti koje se plaše. Ta snaga ruši konvencionalne okvire življenja koje su sebi nametnule.

Vratimo se pomenutom muškarcu. Snaga iskonskog ogleda se u snazi seksualne energije kojom zrači, a koja pak dolazi iz Primarnog. Sopstvenim delovanjem primarnog, on aktivira tvoju Primarnu ličnost i budi u tebi želju za spajanjem. To što si ga ipak odbila, s jedne strane pokazuje tvoju snagu da obuzdaš sopstvenu seksualnu energiju, kao i jačinu razuma u ulozi ličnog kontrolora.

Kao što rekoh, svaki može da bude onaj pravi, ako izbaciš cenzuru sopstvenog razuma.

No comments:

Post a Comment